MOJ BLOG ZDENKO ČOBAN

petak, 14.12.2018.

ZIMA
Danas kada su prve pahulje snijega zalepršale provezao sam se do mojeg rodnog sela Trojeglave.To za mene ima posebno sentimentalno značenje.Uspomene na moje djetinjstvo počnu navirati već iza oštrog zavoja u D.Sređanima,kada pukne pogled na nekoliko kilometara ravne ali brežuljkaste ceste,a u daljini se počnu nazirati treglavačke kuče i lijevo Pravoslavna crkva koja dominira brežuljkom.
Prisjetim se kako smo veselo i razdragano hrlili na brdo koje se od centra Trojeglave strmo spuštalo u potok u kojem je gotovo u pravilu bilo uvijek vode.Brdo smo zvali Novotnovo brdo,po nekadašnjem vlasniku.Brdo je bilo kratko ali vrlo strmo, malo je bilo junaka koji su smjeli se spustiti na skijama.Na saonicama smo svi junački se spuštali, neki smo i završili u potoku,umočeni ako je led bio tanak.Cvokotali smo onako mali i jadno obučeni, s gumenim Borovo čizmama u kojima smo imali vunene pletene čarape.Ručice i nosevi su nam bile crveni kao paprika,nerijetko smo bili balavi kao puževi.
Tu sam neslavno isprobao moj prve skije.Nekako sam došao do dvije nove tarabe sa susjedovog plota koje sam ishoblao kod rođaka Lojze.Skije sam stavio u kotao zajedno sa hranom za svinje koja se svakodnevno kuhala.Preko noći sam savijene skije ostavio da se ohlade kako bi dobio zakrivljenje na vrhovima.Prisjećam se da sam od djedovih uzdi za konje srezao kožne pasice za držače nogu.
Kad su skije bile gotove otišao sam na Novotnovo brdo,skupio svu potrebnu hrabrost i spustio se.Bio je to spust za pamćenje.Brdo je bilo usklizano,temperatura duboko u minusu davala je poseban sjaj ledu, sve se od zime caklilo.Negdje pri kraju brda popucali su kožni držači a ja sam po ledu ronio prilično dugo. Okrvavljenog nosa i razderotina po rukama zgrabio sam skije i tužan otišao kući.
Danas nigdje nikoga,Novotnovo brdo zaraslo u korov, nema dječje cike i veselja, tužna je to slika, selo je prazno.

14.12.2018. u 15:40 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 03.12.2018.

KOLINJE TROJEGLAVAČKO

Nekada je kolinje u selu kojem sam ja rođen i proveo svoju mladost bilo društveni događaj.Ne samo što je većina seljana čekala svinjokolju kako bi jesenje i zimske mjesece proveli za bogatijom trpezom no bi se i međusobno okupljali pomažući jedni drugima u tome poslu.U vrijeme mojeg djetinjstva se teško živjelo.Većina je imala jednog Smoka,bogatiji seljani su klali dva a najviše tri Smoka i to ne veća od 140-180 kg.Ostalo se je prodalo u seoskoj zadruzi kako bi se namakao novac za porez i ostale potrebe.
Posao oko kolinja se je razvlačio tijekom cijelog dana kako bi se moglo u večernjim satima sjesti za trpezu i kušati sve što je taj dan napravljeno.Jelo se je i pilo duboko u noć,prepričavale se mjesne dogodovštine,priče iz prošlih vremena,seoski tračevi a nerijetko se je znalo i zapjevati.Tamo negdje pred ponoć većina je bila pod alkoholnim parama pa neki su u veselju pri povratku svojim kućama znali se i izvaliti u snijeg koji je bio uvijek velik ili sam ja bio mali pa mi se to samo činilo. Mi djeca smo napeto slušali i upijali svaku riječ tih polupijanih i dragih ljudi i divili se njihovim doživljajima a nerijetko i hvalisanjima.
Bila su to neka davna i lijepa vremena u kojem se je živjelo opušteno,bez stresa i nisu ljudi znali za nešto bolje.
Danas kolinja nemaju dušu,sve se radi brzo da se bude što je moguće brže gotovo.Nove tehnologije,tehnička pomagala,znanja ljudi su nam olakšala i ubrzala cijeli posao.
Svi samo žurimo,žurimo,žurimo...................

03.12.2018. u 12:29 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< prosinac, 2018 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Rujan 2024 (1)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2021 (2)
Prosinac 2018 (2)
Listopad 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi