06
srijeda
veljača
2019
VAŽNO DA SI ŽIVA
Dobar dan svima
Pa ovo sunce diže iz mrtvih iako je zubato . Danas smo baka i ja prošetale zajedno nakon duuugo, duuugo vremena i mogu vam reći kao da se vrijeme vratilo u mojoj glavi u natrag i kao da nikad ništa nije bilo ,samo nastavak našeg šetuckanja i uživanja u lijepom danu. Malo se baki zacrvenio nos ali i to je fora..
kako na balkonu piči sunce moj bakutaner bi odmah bez jakne, bez kape i njenog laganog finog šala van - ko neki curetak, a kad se spustimo tad slijedi surova istina da nije proljeće ni ljeto ha ha ha
S obzirom da me još nisu nazvali hm... tek je 14 h- još stignu ( iz bolnice ) da ne dolazim jer je aparat crkao, nadam se da će do mog termina izdržati jer jučer dok sam bila već je radio probleme tako da sam umjesto 15 min bila u kalupu 40 min ( riknula sam ).
Do sad sam obavila 5 komada još 11 jupiiiiiiiii
Dosta ljudi me pita otkud mi strpljenje ipak sve to traje od 11 mjececa 2017-te... Pa nekad imam a nekad nemam snage. Najviše su za sve zaslužna moja djeca. Kako sam ja bila mlada mama s četvero male djece naučila sam slušati svoju djecu da znam kako kojem od njih pristupiti u bolesti i veselju i nadasve naučila se biti strpljiva u dosta toga . Cijeli moj život me prate ne samo moja djeca nego i nečija tuđa-( prijatelji moje djece) i imam tu čast da svi žele da im budem mama 2 pa mi se i obraćaju s mama . Zato što ih čujem, i vjerujem im i nema veze što ja imam 100 g a oni tek rastvaraju krilca, pa i ja učim od njih, a kad zapnu sami traže svi neki savjet tj mišljenje a isto tako i ja njihov savjet ili mišljenje. Eto... to me valjda vuče , sve te naučene i ne naučene životne procedure. I nadasve vjera u dobar život , dobre ljude.. Neki ljudi nisu svjesni što sama priroda daje.. koji mir ,.. cvijeće, drveće,zemlja.. - samo trebaš stati i osluhnut sav život oko sebe...
Hvala vam što me čujete koji čitate što pišem 
Želim vam sunce na licu i ljubav u srcu
komentiraj (11) * ispiši * #
04
ponedjeljak
veljača
2019
VAŽNO DA SI ŽIVA
Dobar dan
Težak je život svih nas umjetnika, jer u današnje vrijeme da bi preživio i živio fakat trebaš biti umjetnik. Haraju razno razne čudne situacije po nama … nekih koji preživljavaju od neimaštine jer nam je to naša domovina odlučila dati, od razno raznih bolesti koje nenormalno napadaju našu malu dječicu do nas nekih u sredini, a starije generacije od 1925 -1940 - njihovo vrijeme ih je zaista podosta sačuvalo i sa sjetom pričaju o vremenima koja su bila puna nade i lijepih bezbrižnih življenja što se hrane i posla tiče . Hm... svatko od nas ima svoje mišljenje i kad bih dobila priliku da sad budem djevojka s 20 godina glatko bih to odbila , jer obožavam ove svoje godine i u njima se osjećam savršeno dobro.
Prošla sam sve ove neizbježne faze: neimaštinu i obilje , rad - nezaposlenost, muku - sreću-,zdravlje-bolest= sve me je zahvatilo i zahvalna sam na svemu jer sve je to neka životna učionica koja ne prestaje raditi dokle god smo živi.
Čitam blogove, i doista sam oduševljena kako idu lijepe riječi od pripravljanja hrane , pjesama, sve ono što možda netko od nas ne može to prenijeti drugima s riječima osim pisanjem kada smo sami sa sobom i onda samo idu riječi i idu i idu …..
Hvala vam na tom
svima samo lijepe želje od mene i zagrljaji sreće
komentiraj (11) * ispiši * #
