Dobar dan svima
Pa ovo sunce diže iz mrtvih iako je zubato . Danas smo baka i ja prošetale zajedno nakon duuugo, duuugo vremena i mogu vam reći kao da se vrijeme vratilo u mojoj glavi u natrag i kao da nikad ništa nije bilo ,samo nastavak našeg šetuckanja i uživanja u lijepom danu. Malo se baki zacrvenio nos ali i to je fora.. kako na balkonu piči sunce moj bakutaner bi odmah bez jakne, bez kape i njenog laganog finog šala van - ko neki curetak, a kad se spustimo tad slijedi surova istina da nije proljeće ni ljeto ha ha ha
S obzirom da me još nisu nazvali hm... tek je 14 h- još stignu ( iz bolnice ) da ne dolazim jer je aparat crkao, nadam se da će do mog termina izdržati jer jučer dok sam bila već je radio probleme tako da sam umjesto 15 min bila u kalupu 40 min ( riknula sam ).
Do sad sam obavila 5 komada još 11 jupiiiiiiiii
Dosta ljudi me pita otkud mi strpljenje ipak sve to traje od 11 mjececa 2017-te... Pa nekad imam a nekad nemam snage. Najviše su za sve zaslužna moja djeca. Kako sam ja bila mlada mama s četvero male djece naučila sam slušati svoju djecu da znam kako kojem od njih pristupiti u bolesti i veselju i nadasve naučila se biti strpljiva u dosta toga . Cijeli moj život me prate ne samo moja djeca nego i nečija tuđa-( prijatelji moje djece) i imam tu čast da svi žele da im budem mama 2 pa mi se i obraćaju s mama . Zato što ih čujem, i vjerujem im i nema veze što ja imam 100 g a oni tek rastvaraju krilca, pa i ja učim od njih, a kad zapnu sami traže svi neki savjet tj mišljenje a isto tako i ja njihov savjet ili mišljenje. Eto... to me valjda vuče , sve te naučene i ne naučene životne procedure. I nadasve vjera u dobar život , dobre ljude.. Neki ljudi nisu svjesni što sama priroda daje.. koji mir ,.. cvijeće, drveće,zemlja.. - samo trebaš stati i osluhnut sav život oko sebe...
Hvala vam što me čujete koji čitate što pišem Želim vam sunce na licu i ljubav u srcu
Post je objavljen 06.02.2019. u 13:59 sati.