VAŽNO DA SI ŽIVA

Htjela bi skrenut pažnju svima koji me počinju čitati, da krenu od 14-og 08. da bi mogli shvatiti jer su sve priče povezane



DOBRO JUTRO SVIMA KOLIKO VAS IMA iako je već 12,40


idemo odmah u nove pobjede mog pisanja: pjeva:

Problemima nikada kraja. Ova godina je u našoj obitelji fino zapaprila Tako je izgledala pitoma i super lijepa brojka 2018 a ona u stvari tako iznenađujuće zločesta po nas.
Ezelov tata je dobio moždani i završio na operaciju karotida ,a Ezel na operaciju nosa tj polipa i septuma . ,hvala bogu sve je dobro prošlo .Uspjeli smo se organizirati da mene pazi sin dok mi je muž u bolnici, a on je tražio da ga puste od tamo čim se vidjelo da je operacija prošla ok i da ne bi smjelo biti komplikacija. Ja sam 09.04 dobila 4 kemo i nadam se da će mi sad napokon raditi pretrage. Kupili smo tv za spavaću sobu ( jer se pripremamo za moju operaciju i moj boravak u toj sobi) , a i frižider nam je krepao tako da smo za tjedan dana odmah morali i to kupiti na 1000 rata- sranje sve krepava i svi krepavamo..
21.04 .2018 došli smo s bakom u Karlovac u njenu kućicu i dogovorili da dođe i cijela ekipa jer 22-og dolazi i starija kćer na par dana kod nas u Zg pa smo joj rekli da dođe u Karlovac da odmah otvorimo sezonu roštiljanja i usput poprčkamo po vrtu što treba- posadile smo paradajze i prčkale po svemu jer je krenulo lijepo vrijeme, i to baš vruće ,vruće . Moja starija kćer je stigla u nedjelju...baš sam ponosna na nju jer je jako lijepa trudnica. Ništa se nije promijenila samo joj raste trbuh i izgleda fantastično. Lijepo smo se svi taj dan podružili i išli navečer za Zg .Moja mala je kod nas ostala do petka ,brzo mi je prošlo to vrijeme kao da je bila 1 dan a ne 5.(.Dok je starija kćer bila ovdje kod nas par dana okupirala me sobom i zaboravila sam sve svoje nedaće jer me moja malena svaki dan prešetavala i gledale smo samo lijepe stvari , pričale, smijale se). U petak su Rabljani došli po nju i otišli vidjet Bosnu a mi smo otišli i taj vikend u Karlovac s bakom i naručili Travno da dođu, tako da smo i ovaj puta ostali do nedjelje .Mlađa kćer i ja smo plijevile, sadile cvijeće i bilo mi je jako lijepo s njom u prirodi, a i ona se jako veseli tome i svemu što smo posadile od cvijeća i posijale mrkvu, peršin, celer...nova uzbuđenja za nju.
Uglavnom svi su se oporavili od svojih zdravstvenih tegoba i svi su dobro .
Išla sam 16.04 na ultrazvuk dojki nakon četiri mjeseca kemoterapije i taj UVZ mi je radila moja onkologica gdje je konstatirala da mi se rak malo smanjio i sastavlja mi NOVU VRSTU kemoterapije od 12 ciklusa koja će ići svaki tjedan, što znači još dodatnih 3 mjeseca kemoterapije . Aaaaaa jooooooj !!! pa to će trajat cijelu viječnooooosstttt !!!ode mi godina u kemoterapijema ….
< Kada sam prvi puta dobila tu novu kemoterapiju sa drugačijim sastojcima u sebi, bilo mi je toliko zlo da sam povraćala dok su mi je ubrizgavali u venu. SA NOVOM KEMO KRENUO JE I PERIOD KRIZE Sada su nastali novi problemi..Ova nova kemoterapija me rasturila ,nabila mi nemoć i depresiju ,više ne mogu sama van jer nemam snage, svaka riječ me boli, sva sam u plavim masnicama od nje kao da me netko tuče svaki dan, ubija me zubno meso , nokti pucaju na nemogućim mjestima.Rekli su mi u bolnici da ne bude mučnine ali očito ja nisam bila te sreće ne znam koje su mi kemoterapije gore, ove prvih 4 mjeseca ili sad ove nove. Psihički sam postala nestabilna i jako teško se sa svim nosila...Nisam znala više tko me razumije a tko ne... jako sam se uz sve to i prehladila jer su došli ti jaki valunzi koji su krenuli jer mi je nestala mjesečnica zbog kemoterapije( što su mi i rekli u bolnici da će do toga doći ) i po noći se nemam svaki put snage presvući i onda sam u mokroj majci. Znam da je moja nesigurnost nastala zbog premalo sna i ne stignem se psihički obnavljati i sve te ružne promjene od valunga do odvratne sline koja je ljepljiva i smrdljiva u ustima do smrada koji stalno osjećam od sebe i moje samopouzdanje i sigurnost su nestali jer isto tako znam da ljudi oko mene to namirišu...Osjećam se jadno ljepljivo , zamazano i nadasve odbojno. Svaki put kad se pogledam u ogledalo sama sebi time odvaljujem šamarčinu jer sam si odbojno ružna i iscrpljena
Ispočetka sam se šminkala i onda samo stala jer nisam više mogla niti imala volju jer nemam zraka, preznojavam se i sve mi smeta na koži, kao da se gušim u smradu vlastite sebe. Periku nisam smjela ni pogledati a kamoli je staviti na glavu- jer me odmah uhvati klaustrofobija i nema šanse da je stavim na glavu. Rađe sam bila ružna s tom čelendrom nego da stavim to. I kapu sam prestala nositi jer me gušila, tako da sam baš taj period bila krasna ELIENKA samo mi falile kljove i hororac je tu .... ( VAŽNO DA SI ŽIVA - moš mislit kak mi je to bilo u glavi)


Hormoni šamaraju svoje, mozak mi ne da mira stalno mi zvoni( kako si gadna i krepat ćeš), knedla mi je stalno u grlu, znojim se, curi mi znoj niz lice u oči jer obrve više skoro ni nemam a ni trepavice. Ako puše vjetar smeta ti ,ako je sunce –smeta ti, ..nema kose pa peče peče za glavu ili ako je hladno onda ti promrzne mozak ...1000 puta na dan skidaj stavljaj-skidaj stavljaj na sebe tu pamučnu kapu- kako to užasno frustrira.... Jastuk mi smrdi, krevet mi smrdi,ja smrdim, peće i svrbi me dolje-sluznice ne rade gače se lijepe za dolje. ..nemaš više svoje prirodne zaštite od ničega i to te UBIJA...
sada znam zašto masa žena odustaje od kemoterapije i ne može to psihički sve do kraja iznijeti...ljudi moji to su muke koje prolaziš svaki dan i jako je naporno. Imam sreću jer je puno pozitivnih ljudi oko mene i stalno me netko diže iako nisu ni svjesni da sam ja odavno na koljenima i grebem po oštrom kamenju i ta knedla se neda iz grla...neda se.... samo mi dolazi na usta šutnja i ponor oko mene.....
Možda me i svi razumiju ali ja to ne vidim, ne mogu to vidjeti kao da se stalno stvara zid ispred...u mom svijetu nekako sam ipak sama ružna, ljepljiva, smrdljiva i bespomoćna. Silim se svaki dan da ustanem nekako, i boli me jako- silim se a najradije bi legla i da ništa ne diram i ne pričam.. da se sve vidi iz mojih misli i da svi mogu pročitati iznad moje glave što treba a da to mogu šutke odraditi. Više, ne mogu biti kao -ajmo zaboravit ovu situaciju i kao nije mi ništa i tako da se svi ponašaju-.Sad mi je kontra, trebam poštede, trebam da su svi svjesni što mi je i da me štede i imaju prag tolerancije visok .Sve se okrenulo...moj cijeli svijet je naglavačke i ne znam gdje sam.... izgubljena sam, trebam pomoć....
07.05. opet dolazi kemo, ne stignem se regenerirati ni psihički ni fizički a danas je već četvrtak...ostala su mi samo 3 dana i ne znam ih iskoristiti,,, ne znam , glupa sam....Ne bojim se smrti, nego šta ako ostanem živa nemoćna i sa užasnim bolovima ?....
Mlađa kćer.. gura me i gura jadna samo da ne odustanem i sve će ona napraviti samo da idem dalje. Mlađi sin se nosi na neki svoj način sa svime. Suprug se muči s osjećajima i jednostavno nečeg se sjetimo i plačemo.. Svi me pokušavaju izvući iz tog mog stanja .Sve ja to gledam, vidim i muči me pomisao kako sam im donijela stres i brigu. Kad bi mogla stati na kraj svojim strahovima i razmišljanjima .Jednostavno neda glava ,neda tijelo ,,,samo mi dolazila na usta šutnja i ponor oko mene.....

Nego kaj ste mislili ? pa naravno !!! DAAA!!! POSTALA SAM JADNA ŠMIZLA!!! :cry: znam ja to..., mora da mi netko ukrao hrabrost … sranje... moram je naći


i našla sam je hvala bogu ... .Dobro je meni moja sestra rekla ; AJDEEEE, KAO DA NE ZNAŠ KOJE SMO SORTE, JAKA SI TIII !!
vidim kako sam jaka , plačem 100 na sat ali to nisam bila JAAA !!! to je bila kemoterapija koja me pokušala uvući u mračne misli -EEE NEĆEŠ RAZBOJNIČE!!!

vvvooooliiimmmm vaaasssss!!!!!!!!
sutra na istom mjestu a sam bog zna u koje vrijeme