Za Zagreb, u jednom smjeru
PETAK, PRVI TJEDAN OŽUJKA 2014.
PETAK, prvi tjedan ožujka 2014., Zagreb
- Čekaj malo, stvarno si mu bacila rječnik u glavu? - Marina se već tri minute smijala pokušavajući kroz suze obrisati tragove crne olovke što joj se ocrtavala oko očiju. U jednoj joj je ruci poskakivala čaša s pivom, a u drugoj gotovo potpuno izgorjela cigareta.
- Klaić ili Anić? - ubaci se Tamara.
- Anić – Ines će hladnokrvno i srkne gutljaj Staropramena naginjući se glavom prema čaši.
Sjedile su na svojoj uobičajenoj pivi petkom navečer. Dogovor je bio – na pola puta, a to je bio Kvatrić, točnije pivnica u Heinzelovoj. Samo što, ovog petka ništa nije bilo uobičajeno. Marina ju je pitala može li doći i Tamara, ova je nevoljko pristala i petak navečer odjednom je postao sve samo ne opuštajućE. Kao i toliko puta do sada, Marina se opet našla kao tampon zona između njih dvije. Tamara je gotovo cijelu večer provela bojažljivo sjedeći u kutu stola, srčući svoju pivu i povremeno mašući rukama kako bi rastjerala dim cigarete, osjećajući se i izgledajući u toj priči u kao strano tijelo. Inesina priča o rječniku – projektilu malo je opustila situaciju.
- Hoćeš reći da se on uopće nije ni okreni kad mu je rječnik prozuja kraj glave?- upita Tamara bojažljivo, uhvativši priliku da se ubaci u razgovor.
- Ne. ma gle nije ovo prvi puta da ga gađam - i dalje ju nije gledala.
- Ma daj? – Marina će glumeći iznenađenje – Možda misliš na ono kad si mu bacila onaj keramički ukras sa zida u glavu?
- Gle, to mu je poklonila bivša cura, uostalom, ne znam kaj je oko toga složio tolku frku, bilo je dobar centimetar od sljepoočnice - Ines okrene očima i lagano zatrese glavom lijevo desno.
- Žao mi je samo šta sam ga promašila, da sam ga bar pogodila u glavu.
-Ti to nikad nećeš napraviti – nikad ga nećeš ostaviti - Marina se odjednom uozbilji.
- Ovaj put je gotovo, znaš. Dosta mi je. Spakirala sam mu kofer. Ovo dijete mu je bila zadnja prilika.
- A šta ćemo s tobom? – Ines znakovito uperi kažiprstom prema njezinom mobitelu koji je svako malo zapištao i zaplesao vibrirajući ples na mramornom stoliću - vikend u Zadru. Smrdi na romansu – Ines ju konspirativno pogleda preko stola.
- Ma ne, pa to je totalna slučajnost, znam za taj seminar već par mjeseci, uostalom, neće ništa biti, ja volim Gorana i...
- U jebote, Mostovi okruga Madison, drugi dio - Ines okrene očima.
Razgovor je počinjao zapinjati. Ines je u rukama vrtjela kutiju cigareta opirući se istovremeno dvjema željama – da zapali cigaretu i da s Tamarom počne pričati o onome što ju je mučilo.
- Zašto ne zapališ? Prestala si pušiti? - Tamara će.
- Ne mogu, ovo bi mi bila šesta.
- Sedma – ispravi ju MariNa.
- Otkad ti pušiš manje od kutiju dnevno? - iznenađeno će Tamara.
- Čekaj, nisi joj rekla?
- Šta? Šta mi nije rekla?
- Pa trudna sam.
- Molim?! Čestitam! Ne djeluješ mi baš sretno.
- Duga je to priča.
- Vidiš kako je život čudan, nađemo se nakon sto godina, samo sad je situacija obrnuta - Tamara će zamišljeno.
- Tamara, ovo stvarno nije ni slično.
- Pa, nije, ja sam bila puno mlađa, i nisam imala nikakvu podršku i...-
- Nisi imala podršku? Ti? Kako možeš biti tako sebična? - Ines će ljutito -Jesi ikad pomislila na Niku, na moju staru, na mene, nakon svega, ha?- zajapurila se Ines.
- Cure, nemojte, idemo razgovarati...
- Joj, daj, Marina prestani, stalno pokušavaš stajati između nas. Možda je to jednostavno nemoguće! - Ines će uzrujano, bijesno ustane od stola i drhtavim rukama počne kopati po torbi tražeći u njoj novčanik.
- Ines, sjedni - molećivo će Marina.
- Neću sjesti. Idem. Ovo je bila loša ideja.
- Molim te sjedni. Mislim da je vrijeme da vas dvije normalno popričat.- Bacila je molećiv pogled prema prijateljicama, Ines je sjela ruku demonstrativno prekriženih na prsima i napadno okrenula pogled od Tamare, koja je pak sjedila u svom kutu i u ruci nervozno okretala čašu zagledajući se besmisleno u žutu tekućinu koja se prelijevala po njezinom dnu.
- Cure, hoćemo naručit još nešto? - Marina će veselo.
04.06.2017. u 17:24 | 0 Komentara | Print | # | ^
