Dva spojena srca..jedna ljubav..

Uvijek sam ti govorio nemoj svijet gledati kao napola praznu čašu,kao da ničega nema...vjeruj mi uvijek
ću stajati uz tebe i voljeti te kao što i ti voliš mene samo mi trebaš vjerovati da mojemu trudu
da tebi bude bolje nema kraja za tebe ću umrijeti ako treba dat ću vlastiti život samo
neželim da misliš da je sve propalo tako češ mi otežavati ali znaj da ja mogu i tako.....

I sama znaš da ako je i tebi srušen svijet i meni je,ako se tebi plače i meni se plače zato nemoj
jer znam da me voliš,znam da me želiš kraj sebe kao i ja tebe. Nemoj da nam u prsima bude loše,
da nas steže da nas boli,ruže su žive i sretne ako smo i mi sretni,a mi čemo i biti sretni dajem ti svoju riječ,
ja ču se truditi najviše za tebe da ti je osmijeh na licu da natrag pišemo zajedno postove
i da se više nikada ne posvađamo jer vjeruj mi jako me boli kad se svađamo,al i za to ti dajem riječ da neće više
biti svađa i vjeruj mi neće ih biti,ali čak ni to nisu svađe nego se malo poriječkamo i taj nam je dan
loš pa se sve to skupi,al dobro ja čuu ti pomoći a sljedeći blog ćemo zajedno napisati
i biti će sretan biti će u našoj ljubavi jer se volimo....

A za kraj ljubavi sjeti se iz čega sam te sve izbavio i sjeti se da imaš mamu, brata, njegovu curu, baku i tko zna
koga ne koji te vole,a šečer na kraju sam ti ja, onaj koji će te voljeti ma šta god bilo.... i koji će ti pružati potporu
zauvijek,ma kolko god se sve činilo uzalud,ja ču naći naćin da te razveselim da ti dokažem da si jedino moje
u životu,jedino srce koje kuca,a onaj cvijet je vidiš jači od cijeloga svijeta koji se srušio na njega,a pretpostavljam
da sam taj cvijet ja,jel vidiš da me ništa ne može slomiti,može ali neću o tome........

A SAD ŽELIM TVOJ OSMIJEH NA LICU JER TAKO ĆE I BITI ZATO JER TE VOLIMMMMMMM!!!!!!!!!!!!!
MEDO TI ŠALJE VELIKU PUSU

Ovaj dan mi je fkt loš...Osjećam se slomljeno...čak je i trinaesti...boli me užasno..nezz šta da radim,a znam da je ovaj blog jedini spas iz svega..Spas iz jebenog života punog boli i patnje...Volim ga jako i stvarno ne želim da prekinemo,a opet se svađamo ponekad,pa se mirimo i tako...

Stari mi je stvarno grozan,neznam što biste vi napravili da vam stari stalno govori: mujo,gusko,glupaco....Pa mislim ocjene su mi super,a on sere..Moj Medo nažalost mi nemože puno pomoći,ali pomaže mi koliko god može i stvarno to cjenim.Volim ga svim srcem,i znam da ga nikada neću prestati voljeti.

Nešto me u prsima steže,a neznam što je to..Nešto kao da boli i nemože prestati,ali kada ga vidim,one njegove slatke usnice,odmah prestane..No kasnije opet počne jer se sjetim boli koja me proganja iz dana u dan, iz sata u sat...i stežeee,steže jakooo...Osjećam se izgubljenom u nepostojanom svijetu čarolije,koji samo ide naprijed,koji ne pita za posljedice,koje me jednostavno mrzi..Mrzim taj svijet,jer nema imena,postoji samo bol...

I što sada?Nakon dugog pisanja ovog posta,što mi preostaje,otići u krevet i plakati ili nazvati svog maloga Medo da razgovara samnom..Teško mi je to reći,ali imam osjećaj kao da se svijet srušio a jedan cvijet još uvijek živi...

-TEŠKO JE ŽIVJETI SA ŽELJAMA KOJE OBLIKUJU NAŠE SNOVE-

Pozzich svima!!
Ovo je jedan od naših zajedničkih postova..i takvi će uvijek biti..jer naš dragi Medo je dobio internet..jupiiiii

Pitate se možda kako je to kada voljena osoba nije kraj vas? Kada ne čujete njezino dosanje?
Kada neosjetite njezin dodir ljubavi? Kada ne čujete one dvije slatke riječi...? E,pa grozno je,ali uvijek
postoji rješenje.. Ovo je priča o davno zaboravljenim danima,tuge i davno zaboravljenim
noćima koje smo morali provesti sami..Da, bilo je to ljeto! Razdvojeni svih 13 dana- (samo da vam kažem za nas
nesretan broj).

Ovako,počelo je sve 10.srpnja kada je Medo otisao na more jer sam ja trebala s bratom ici na vikendicu,No,to se
promijenilo,on je otišao ,a ja sam ostala zbog nekih problema u Zagrebu...Problemi su počeli već napočetku puta.Znao je da
je otišao,da me neće vidjeti,da će biti tužan svih ovih dana,te sam mu počela faliti.Već nakon prvog dana počele su suze
,jedan drugom na mobitel smo plakali,a nismo si mogli pomoći.Drugoga dana Medo se probudio sa boli u srcu.
Toliko smo jako bili spojeni da smo se drugog dana dogovorili za povratak Mede u Zagreb.Kada se vratio zagrlili smo se sa suzama na licu kao nikad prije.To su bile suze radosnice.

Eto,to je jedan od događaja koji su nam ostali zarezani u srcu..
,a pošto smo vam obećali da ćemo vam napisati gdje smo se upoznali,ali na našem sljedećem postu..pusaaa swimaaa jer željno isčekujemo vaše komentare,a vi željno iščekujte sljedeći post...