Pozzich svima!!
Ovo je jedan od naših zajedničkih postova..i takvi će uvijek biti..jer naš dragi Medo je dobio internet..jupiiiii
Pitate se možda kako je to kada voljena osoba nije kraj vas? Kada ne čujete njezino dosanje?
Kada neosjetite njezin dodir ljubavi? Kada ne čujete one dvije slatke riječi...? E,pa grozno je,ali uvijek
postoji rješenje.. Ovo je priča o davno zaboravljenim danima,tuge i davno zaboravljenim
noćima koje smo morali provesti sami..Da, bilo je to ljeto! Razdvojeni svih 13 dana- (samo da vam kažem za nas
nesretan broj).
Ovako,počelo je sve 10.srpnja kada je Medo otisao na more jer sam ja trebala s bratom ici na vikendicu,No,to se
promijenilo,on je otišao ,a ja sam ostala zbog nekih problema u Zagrebu...Problemi su počeli već napočetku puta.Znao je da
je otišao,da me neće vidjeti,da će biti tužan svih ovih dana,te sam mu počela faliti.Već nakon prvog dana počele su suze
,jedan drugom na mobitel smo plakali,a nismo si mogli pomoći.Drugoga dana Medo se probudio sa boli u srcu.
Toliko smo jako bili spojeni da smo se drugog dana dogovorili za povratak Mede u Zagreb.Kada se vratio zagrlili smo se sa suzama na licu kao nikad prije.To su bile suze radosnice.
Eto,to je jedan od događaja koji su nam ostali zarezani u srcu..
,a pošto smo vam obećali da ćemo vam napisati gdje smo se upoznali,ali na našem sljedećem postu..pusaaa swimaaa jer željno isčekujemo vaše komentare,a vi željno iščekujte sljedeći post...
Post je objavljen 03.10.2008. u 18:25 sati.