NEKAD GRAD, PONOS I JAK
lutajući gradom, oko mene tama
misli lete tamo vamo, a ja sama
nekad taj mi grad je bio divota
a sad, ko da u njemu nema života
pa se pitam, tko nam to ruši sne
zašto nas prate neke tamne sjene
nekad bio je to lijepi grad
od njega tek uspomena sad
polako sve se zatvara
ljudi bi kupili, al nema para
pa ne znam kud nas to život vodi
da i djece sve manje se rodi
pa zar ni ljudi više nismo
kud kreneš, kao broj upisani smo
takav nas život ubija i duši
nemožeš ni mir dat svojoj duši...
-žana-