zapisi starog šajzera
srijeda, 22.04.2009.
kako je jedan grad dobio gradonačelnika...
... ilitiga kako od grada nastaje selo...
U kišno poslijepodne, preko sluzavih pločica perona, gurajući se kroz užurbanu gomilu, razlegne se polurazumljivi glas iz zvučnika: «Vlakakak, zaa Zidaninini Moststst, Ljubljanunununu.....Minhenenen, stojiojioji na prvomomom peronuonuonu, krrećećeće uuu četrnaestststst iii tridesetetetet...»
«MIKEEEN!!!!!», prolomi se sanjivi glas iz nekog od vagona i gomila pospanih razbarušenih ljudi (neki još uvijek navlačeći mokasinke na čarape besprijekorno bijelih gležanja – ne bih o ostatku), hrpa kofera povezanih remenjem, špagama i raznim priručnim vezivnim materijalima, strovali se, kuljajući kao suvišna pur pjena, iz vlaka na peron. Među njima, teturajući od težine prevelike glave na premalom tijelu, odlučnim korakom jedan izsti: «Kaj...» na nekom narječju bez povijesti i korjena, nastalog tog trenutka u njegovoj glavi, grlu i ustima, te krene putem središnjice SDP-a. Eto tako je naslov priče dobio smisao...
