četvrtak, 26.11.2015.

Još jedan post o tebi...

Kišica sitno sipi danas. Neki tužan dan je. Poput one divlje loze u dvorištu opleo si moje misli. Htjela bih ti reći nešto lijepo, dati važnost svakom trenutku od dana kad sam te prvi put uzela u ruke. Bio si toliko malen, da taman si na spojene dlanove mi stao. Imam negdje tu fotografiju, pokazat ću ti je jednom. Znaš, lijepim uspomenama se prkosi zaboravu. Zato ima toliko tvojih fotki. Prkosim i danas životom živim, onom dalekom danu rastanka, koji jednom će neminovno doći. Prkosim, iako znam da poražena bit ću... Ni drugi pobijedili nisu... Pričala sam ti o @modrineneba i njenoj Sini, koja je odlazeći ustupila mjesto Uli. Evo godina dana prođe, kako Sina veselo trčkara cvjetnom livadom negdje... I njenih je fotografija puno. Onda onaj emotivac pod maskom nedodirljivog, vagabunda...i tko zna čega sve ne. Znaš onaj @EL D na čiju stranicu bloga uvijek zalaješ kad vidiš onog morskog psa? E, taj! Prije pola godine mi reče: @ Zahira nažalost nisan zlatna ribica... kad bi bija...ispunija bi sebi želju da mi se moj dragi Bobi vrati :((( Znaš, ako ikad ulovimo zlatnu ribicu na tunju s mula, dat ćemo mu je. Jutros je SMS-om, od @Shadow of soul, zakucala još jedna tuga na vrata moje duše. Zato sam ti danas ovakva. Odgovorih joj samo "Oh..." Nekoliko dana je ništa pitala nisam o njenoj Šuški...bojala sam se...ali ja i ne znam govoriti o takvim rastancima. Morala sam malo popičati s tobom... Ali ne, opet nećemo pričati o rastancima. Rekoh da ti želim reći nešto lijepo... Želim ti zahvaliti za sve one noćne sate i sate koje si prosjedio na stolici pored moje buljeći u ekran laptopa. Hajde, nekad bi ti se desilo da puhneš u pepeljaru, pa bi tragovi pepela bili po čitavoj tipkovnici. Jednom si mi prolio šalicu čaja. Srećom tipkovnica je preživjela i nitko ništa nije saznao o tom događaju ni dan danas. Ma, tim smo pravi! I znaš, ne ljutim već odavno što si sav onaj ukrasni papir zgužvao na Badnji dan, a trebalo je u njega poklone umotati. Smislili smo nešto i opet je sve prošlo ok. A ti, kao svjestan da si učinio nešto što nisi smio, suzbio si napad napetosti u zraku zabavljajući svih oko sebe glumeći soba. Tako si veselom učinio tu Badnju večer, hvala ti i na tome, da nitko se obazirao nije na zgužvani, pa "popeglani", na nekim mjestima malko i poderan ukrasni papir u kojeg smo poklone ipak umotali. Ma, shvatila sam ja i tvoju potrebu da na upravo oćišćen tepih od tvojih dlaka najviše voliš ležati. Čisto je čisto...a e! Rekoh im: "Pustite ga, kad tako uživa! Ja ću očistiti." I nije mi bila laka, tako da znaš... Onda si mi zahvalio na tome dignuvši nogu i "obilježio" par pitara na terasi pred svim gostima. Opravdavala sam te kako to inače nemaš običaj raditi, već mora da si malo više pojeo, pa onda i popio, kao i mi, i eto "pripelo" ti. Normalno da su mi povjerovali...eh! Znam i da su ti cure drage. Mislila sam ja i na to. Gledao si me k'o da sam vanzemaljac kad bi ti o ljubavi pričala dok nitko nas ne čuje, nevjerujući da ja o ljubavi svašta znam! Rekla sam ti da i ljubav će se jednom desiti, kad najmanje se budeš nadao. Zainteresirala sam te za fotkanje u prirodnoj ljepoti... pa za izradu akvarela... Razglasila te urbi et orbi i krasnu curu si upoznao. Oprostila sam ti nezainteresiranost za photo session, kad mi je tvoja posebna fotka za natječaj na blog.hr trebala... grofe jedan! Oprostila sam ti svu raskopanu zemlju... i polomljeno cvijeće na koje se uopće ne obazireš. Oprostila sam ti i neodobrene upade u krevet, kad sam se vratila iz bolnice. Maksimalno si koristio moju nemoć što mi je noga tada bila u gipsu. Eto, opraštam ti i to što poštar moju poštu ostavlja susjedi jer mu ti nedaš ući... Opraštam ti jer znaš sa mnom dijeliti mirnoću ljetnog zalaska sunca na plaži... i zimske šetnje njihovom usamljenošću. Eeej...koliko puta sam ti rekla da se ostaviš smeća koje je more izbacilo! Poslije ćeš me doći ljubiti tom istom njuškom... Da, gledaj me...i slušaj pažljivo: sve sam ti oprostila. Ne danas, u ovom bezveznom danu dok su mi oči pune ove glupe kiše što niz obraze mi pada. Oprostila sam ti davno, samo ti to nisam rekla. Oprostila sam ti ne zbog onog dana rastanka koji će jednom doći i što ću te tada voljeti nedostajanjem. Oprostila sam ti zato što te volim sada, u ovom trenutku našeg suživota. Oprostila sam ti sve, jer ti si me naučio biti boljom osobom - zauvijek!

- 20:33 - Komentari (35) - Isprintaj - #