ponedjeljak, 24.01.2005.
od petka u zakašnjenju. a danas snig...
text nastao u petak, 1:49 am
Večer je bila bezvoljna. Izašla čisto jer je kraj polugodišta, pa se kao triba proslaviti.
Generacijski smo se skupili kod brodova (a od generacije nas 12), i zajednički odlučili otić do puba, na večer maturanata. samo što nismo zajednički odlučili kad ćemo otić do puba.
pa su nam se putovi malo razišli, ali je večer od bezvoljne postala jedna od boljih u zadnje vrime. jedna od onih litnjih večeri, samo zimska...družile smo se s prijateljem na balkončiću kuće iznad vijećnice. ispod nas krov, isprid nas katedrala, a u glavama rusvaj izazvan mješavinom različitih stvari...tu smo došli do prvih bisera ove večeri:
- himna vesele družine iznad krova u koju tuče reflektor: pi pi kva kva kokoda kokoda (ili u varijaciji: pi pi kva kva klo klo da da )
- slogan budućeg predsjedničkog kandidata: KO DA DA – DADO DA! (i ispod zaokruženo DA!)
a onda smo napokon i došli do tog puba. u pubu prijatelj i prijatelju osamnaest rođendan. prvih nekoliko zaključaka večeri:
-nikad se ljudi ne mogu smijat nama, koliko se mi možemo smijat njima.
-mi smo uvik u pravu.
i apsolutni car među razgovorima:
- smiju nam seee....
- nek se smiju, smijen se i ja sam sebi.
- i ja isto....
- zašto?
- jer san skužila koliko san smišna, da sam i sama sebi takva postala.
- to ti je...dotakla si dno dna.
- kako to misliš?
- ništavilo.
- aaaa...pa dobar je taj osjećaj s vrimena na vrime.
- zašto?
- pa tako...dobro je to...
- šta?
- ...pa....žmnjlr...khm brlj.........odmorin se od sebe same.
- to si zanimljivo rekla.
- oštroumna sam večeras.
- ma nisi oštroumna...nego...
- bar artikulirana....
- artikulirana, da...
toliko o stanju duha i tijela u petak...
u sridu idem u zagreb...hvala dragom Bogu, mislim da bi krepala ode.
- 02:03 -
pljuni... (0) - ...pa prilipi - #
ponedjeljak, 10.01.2005.
nizovi
matematika.
nije to moja znanstvena disciplina.
kad su se moja područja u mozgu specijalizirala za određeno područje, matematika nije bila dovoljno nametljiva.
al sam zato u stanju zapamtiti totalne nebitne sitnice.
oćete primjer?
dat ću vam ga...
1699. je oslobođen beč
i od te godine datiraju kifle. i kava kao važan segment europskog društvenog života, jer su turci u bijegu ostavili šatore i sve živo. sitite se toga kad slijedeći put budete negdi ispijali macchiato.
dakle, nema veze šta nisam baš u toku što se tiče redovnog gradiva, al pizdarije pamtim bolje od ikoga.
idem ja opet u zagreb.za praznike.skupit neke materijale za maturalnu radnju i slično, a ostatak vrimena, jelte...piti...kavu, pivu...(nastavi niz).
mogu to i u šibeniku, al triba s vrimena na vrime prominiti ambijent.
otići da bi se vratila.
idem.
and aj'l bi bak!
- 23:48 -
pljuni... (5) - ...pa prilipi - #
subota, 08.01.2005.
tsunami je u nami
predobar duuugi vikend... zbog toga što su naši profesori inače uglavnom dalmatinci, a svi znamo kakav glas prati dalmatince, spojili su nam sv. tri kralja s vikendom...tako da zadnja tri dana uglavnom spavam do ure – dvi popodne.
nadasve prekrasno ljenčarenje.
u četvrtak je na peškariji ponovo bija tbf....predobri su...predobri su mi svaki put kad ih slušan...al ono nije bija koncert – to je bija šou...spektakao....:)
još sam malo nagluha na livo uho što je posljedica gotovo savršene pozicije (prvi red, ali...do zvučnika...), a ništa nije savršeno (jel, tu smo životnu lekciju mislim svi već naučili). dehidracija opća nastupila je nedugo nakon zadnjeg bisa.
strašno volim ići na koncerte.
volin tu gužvu...taj gušt kad svi pjevuše u isti glas.
pa eto, napokon je oživila koncertna sezona u šibeniku.
usput nas je, za divno čudo, poslužilo i vrime, tako da je oživila šibenska špica (postoji i to i nadasve je komična uzmemo li u obzir standard ovog grada)...
a danas idemo na ramireze. u super prostoru. uživat ćemo.
dakle, ovim postom službeno potvrđujem da sam definitivno netalentirani luzer kad triba prepričati one zanimljive real-life događaje.
tuka
- 18:09 -
pljuni... (6) - ...pa prilipi - #
utorak, 04.01.2005.
žal
mala, krivozuba, crvenokosa curica od svojih šesnaestak godina sjedila je na kamenu uz more. puhalo je olujno jugo i podizalo joj zelenu haljinicu s crnim točkama, otkrivajući pritom njene ružičaste bokerice i tanke koščate noge. ali, nitko nije mogao vidjeti te dijelove njezinog tijela iz te perspektive, jer je vjetar otjerao sve brodice u porat.
šlapice su joj bile potpuno mokre od mora koje je zapljuskivalo obalu, a pri naletu jednog velikog vala lijeva joj se šlapica otkinula od stopala i zaplutala po mutnom plićaku.
dva su se raka bezuspješno pokušavala dovući do pukotine u stijeni gdje ih je čekala čitava račja obitelj.
jugo je vitlalo njenom dugom, crvenom kosom i plelo je o grane bora koji se nadvio nad žal.
a njega nema...
plakala je tiho i bolno, suze su, nošene vjetrom, tekle sve do malih cvjetića na njenim ušnim resicama.
«gdje mi je pamet bila?», jecala je.
«tuka, koza, notorni kreten. što je meni ovo trebalo??!!ja sam najobičnija neoprezna krava. mogla sam i misliti da će tako biti.» šaputala je dok su se suze sve brže slijevale niz njene pjegave obraze.
«zašto sam ja morala sjesti baš na najoštriji kamen na obali, jebo me glupu? šiljak mi se silovito zabio u guzicu...
moram posuditi od bake onaj balon za hemoroide...» pomislila je, ustala se jaučući, pokupila šlapicu iz plićaka i krenula kući.
- 20:49 -
pljuni... (9) - ...pa prilipi - #
subota, 01.01.2005.
tako to i tome slično
Dakle, dok se liječim od posljedica «najluđe noći» (moš mislit, izlazak ko izlazak, samo s malo više tuljenja na domaće hitove i s malo više alkohola...a i to je upitno), pada mi na pamet milijun i sto šezdeset i osam misli koje mogu uvrstiti u prvi post u 2005 (godini moje mature!oh...).
I onda kad napokon sidnen za komp, one nestanu.
Imam par odluka za ovu godinu, na kraju se sve svede na jedno – pobići iz ovog učmalog grada, što implicira da sam totalno odlučila biti marljivi radnik ko nikad do sad da bi upisala fax. Jer upis na fax uvjetuje moj bijeg.
Univerzalno vam želim godinu bolju od ove prošle, a pojedinačno...
Ivćy– želim ti da razviješ otpornost na alkohol, pa ipak si mi rodica, bemu miša!!a krv nije voda :D.
Sve druge želje opako prelaze u stereotip, a to nećemo.
nadasve– želim ti da se proslaviš diljem šibensko-kninske županije, a i šire sa svojim bendom. Također ti želim prolazak iz matematike.
eugene– tebi želim da se prebaciš na smjer koji si prvotno želio upisati. Čestitam sa srcem :D.
sebi – želim malo više pameti. I želim upisati fax.
Ugodno probavljajte novogodišnju hranu. Tribat će vam sutra. Sutra su, naime, izbori. Toliko o tome.
- 19:53 -
pljuni... (8) - ...pa prilipi - #
)