nedjelja, 30.10.2005.
očekujući godota
neke bi stvari tribale bit super.
i jesu.
al zbog nekih drugih stvari ne mogu biti u potpunosti happy zbog toga.
ja sam zajebala...možda čak i gadno.
ipak, ne toliko gadno da dobijem prvu reakciju ko šta sam je dobila.
nikako na zelenu granu.
u šibeniku sam, a ne mogu se dovoljno radovat toj činjenici zbog svega toga.
a subota je bila na štekatu, na makijatu, na suncu...i gledala san more.
i sve je bilo super.
zajeb.
ja sam zajeb.
ništa, opet ću dane provodit čekajući...opet nekog Godota...mira...sveopćeg pomirenja.
taj,valjda, mora stići.
životna mi je to želja.
ja nisam osoba od konflikta.
- 23:43 -
pljuni... (4) - ...pa prilipi - #
utorak, 25.10.2005.
wheeeeeeeeeeeeeeeeeeee
sve je super i sve je ružičasto ko traka za kosu koju sam danas kupila (doduše, sve nema ljubičaste prugice po sebi). votever.
dobro je.
šopaju me samopouzdanjem di god krenem. to je super i odavno nedoživljen filing.
još me drži fascinacija činjenicom da bi od prošlosubotnjeg izlaska u šibeniku mogla napraviti izlaske za dva miseca.
ako me razumijete...
šopingiram kad stignem.......dobro je dok imam para. stisnut će me studentski život slijedeći misec.
hitno mi triba organizacijski plan.
da neki divni ljudi u mom životu ne pomisle da ih ne volim više.
kad ih volim. još više.
ne stižem.
al naučit ću.
svega mi.
- 18:47 -
pljuni... (2) - ...pa prilipi - #
srijeda, 12.10.2005.
sada je tako sve dok ne bude drugačije
otkako sam u zegeu gubim volju za pisanjem...
odnosno, mogla bi pisati svaki dan koliko mi se stvari događa, ali nemam inspiracije da to posložim u jednu suvislu i čitateljima bar približno zanimljivu cjelinu...
a i neudobno mi je pisati jer mi radni stol još nije pristigo, pa automtski izgubim svaku želju čak i kad imam ideju...
al eto.
evo me.
brucošica, jeeej jeeej jejejeje...
udomaćujem se, navikavam se.
danas me po prvi put pukla žestoka nostalgija.
bila sam kenjava.
a sve to potpomognuto je mojim inače iz drugih razloga pomalo sjebanim psihičkim stanjem zadnja dva dana.
sama sam si kriva.
povridit ću određene ljude. al u manjoj mjeri nego da se sve nastavi još dalje i dalje i dalje i dalje...
biti iskren je uvik najteže.
jebiga.
jučer sam se puno smijala. baš mi je bilo dobro. i bolesno. večer za anale.
jučer sam se baš puno smijala.....bila sam sretna...nisam razmišljala o problemima s kojima se moram u skoroj budućnosti suočiti.
jutros su mi isti opalili dvi triske i to je bilo to.
ako priživim i sve ispadne kako triba, opet ću se baš puno smijati i biti sretna.
ako ne, malo ću se manje smijati, al ću bar jednom postupiti kako triba.
onako kako bi normalna osoba postupila.
progutat ću kaktus.
a onda se ubiti u pivi da isperem bodljice iz jednjaka...................................
i bit će dobro.
- 22:57 -
pljuni... (4) - ...pa prilipi - #