Nakon poplave koja je gotovo uništila
naše umorne ribe,
trebalo je ponovno izgraditi ovaj usahli prostor,
zaplivati uzvodno, održati riječ,
osmisliti nam dom.
Netko je, vidiš, to ipak morao
pa sam, naizgled dotučena i zarobljena pepelom uginulih,
ostala podizati zdrobljene lopoče s naših zgarišta,
stvoriti iznova sve ono što je prije oluja
pokretalo ringišpile i vjetrenjače.
Trebalo je naučiti prevoditi riječi
zakopane između redova i bujica,
a ja, sjećaš se,
ja ne odustajem.
Pa znamo gdje i zašto, ali samo ponekad
ne znamo kada.
