|
Intro:
U njezinu će hrabrost biti utisnuti izbori na koje nije imala pravo. Nekada davno vjerovala je da voli čovjeka teškog od slabosti, no saznavši da je Golijat ona sama, da mu može odrubiti glavu, odlučila se izgubiti u obručima slabijih.
Da bi pobijedila svoju svetost, prerasla je ljubav.
Moj Tvorče, napisala sam ti ponovno nešto dugačko i pitomo, nešto što te neće zanimati dovoljno da bi otkrio porijeklo ove vatre koja će te spaliti u trenutku najmanje nepažnje i preglasne istine koja vrišti „sada sam nam posve odrasla!“ Ta supernova nad kojom si se zgražao prerasla je, dakle, svoga Tvorca, gomilu njegovih fluorescentnih ljudoždera obukla u bijelo i spalila čak i to tužno brdo na kojemu joj uzgajaš miraz arhivirajući njezinu glad i ožiljke, sva ona pitanja kojima nisi imao hrabrosti odrediti značenje. Naše si oči imenovao identičnošću kojom se objašnjavaš drugima kako bi se podmuklost bolesti liječila prethodnom. Odijevao bi nas pritom u nedjeljne piknike namijenjene izletnicima identičnog prezimena, ubirao lopoče kojima sam vas poslušno hranila kako ništa izdajnički moje ne bi izašlo na vidjelo. Nisi primijetio u kojem sam to točno trenutku zamijenila tvoju giljotinu krunom niti kada sam u svoje grudi sakrila popis krvnika kojih sam se riješila u ime svega što sam postala, u ime žene koja sije smrt među takvima kao što si ti, a sve da se, kako kažeš, nešto od svega nađe i za kasnije. Da se ne vidi.
I ja sam poput tebe pretvorila svoju kraljevsku odoru u laž, u tisuću malih djevica kojima kosa miriše na srebro, kovanje i glinu, na bumerang od olova kojega ću ti pokloniti kada to budeš najmanje očekivao. Nadjačavši tvoju ostavštinu, odavno sam te izrezala na dijelove identične svojima, materijal je ionako isti, pa sam ti za vrijeme nezainteresiranosti u čelo urezala tek napuklinu straha dovoljnu za nesmetan prolaz mojoj vatri, tek tako, za neke buduće trenutke tvoje uljuljkane autoritativne nepažnje. Vidiš, moj ti, nježno sam zavoljela masku pognute glave koju razvlačimo godinama na čajankama i dvobojima, na javnim dražbama na kojima me nudiš, kojima se ponosiš. No jednako sam ti tako u onom dugačkom pitomom pismu objasnila da će vitez na podnevnom suncu odrubiti glavu i tebi, spaliti gladnu publiku bez osvrtanja na svoja zgarišta. Ponovno postati Ja.
|