|
Netko će uskoro zalupiti ulaznim vratima zgrade, ugasiti svjetlo iza koraka, zatim iznova prizvati muk. Bilo je to, naime, porozno vrijeme, cijela jedna bezlična etapa u koju se ništa osim magle nije moglo ugurati. Produkt utopije, zaključila bi svakoga jutra rezignirano ne promijenivši pozu u koju ju je uljuljkala nemogućnost osmišljavanja dana, djelića te etape što je migoljila neprekidno mimo nje. Smještena u minute odvojene od pokreta, ponavljala je u sebi riječ porozno, riječ koju je nedavno negdje čula, i to upotrijebljenu baš tako, usputno, uz onaj jednako utopijski i patetično uobličen pojam vrijeme, da, gotovo bljutavo. Zatim bi se natjerala na pravljenje doručka kako bi u tijelo unijela barem četvrtinu onoga što konzumira prosječna osoba njezine građe i potreba te iznova sjela na isto mjesto u kutu sobe, dopustivši glazbi da joj i jutros umrtvi pokrete.
Vrijeme radnje: pola deset. Poznata melodija započinje simfoniju miješanja s ravnomjernim disanjem, potpomognuta tek ritmom prolaska vlaka i otkucavanjem ručnoga sata na stolu. Tišina je katkad tolika da ju remete i najmanji znaci života, nešto što ju, priznaje, ni danas ne ometa u sada već uobičajenom odmaku dana.
- Svojevrsni balans, uzdahnut će ravnodušno uperivši pogled u izdajnika na stolu.
***
Sedamnaest minuta uglavljenih u zvukove otvaranja i zatvaranja vrata te bezbroj usputnih ideja nisu ju pomaknule s mjesta na kojemu je provodila posljednje tjedne. Ideja, dakako, ugašenih u njihovom začetku, taj jedini rad kojemu je još pridavala pozornost. I danas je, dakle, odlučila ustrajati u pokušaju gašenja automatiziranih radnji, tek tako, kao da bi joj ovoga puta moglo i uspjeti, dok bi se jutro, jedini podnošljiv dio dana, klatilo i bježalo joj uporno pred očima, ostavljajući iza sebe samo okus bezbojnog, gustog pojma: poroznost. Bila je ona, naime, tiha žena, prisutna još jedino u satima kada se svakodnevica više nije mogla gasiti, a još manje uobličiti u išta probavljivo. Samo je magla što se izdajnički nakupljala u dovratku, baš u onom djeliću vremena kada se oglašavaju jutarnja vrata, podsjećala na trajanje, tek tako.
|