|
Tužno je to zbrajanje salda i psovki,
njegov umoran pogled kojim negdje među stolicama
i jutros razotkriva slojeve prašine i zadah dima.
Kori ga nesanica, talog duhana u glasu i jedna
loše odigrana uloga, ili više njih,
to uporno vođenje praznih dijaloga mizanscenom
od stakla
do izlijevanja tekućina ili rijeka. Mora, negdje.
Da, i on je nekada davno trebao izabrati drugačiji život,
skrenuti u nekom suprotnom smjeru na naizgled nebitnom raskrižju
te nakon zaustavljenog trenutka,
pogleda uperenog drugdje u kadru u kojemu se na prvu
ne bi vidjelo ništa,
započeti odbrojavanje sporim pogledom na sat.
No nije: njegov je polog prije svega
točan.
|