|
Prostor, kada to prestaje biti, ostavlja tragove nepoznanica na tvojoj koži. Lica su letargično nepostojana, otisci mirišu na kratke zamahe, a taj osjećaj odmora od mjesta radnje kojega nosiš u sebi kao bolest, kao poznatu nesanicu, čini da te tuđa prozračnost smiruje.
Dišeš, duboko i bijelo.
Plivaš.
|