petak, 28.06.2013.



Oni vole kontakt očima. Nakon sto se vratiš u kadrove njihove percepcije, razlit će te po tim zatvorenim riječima; ostat ćeš ti koja nisi ja. Što je ta gipkost? Uzvratit ćeš im slikom, zaustavljena, pomalo bestjelesna od umora, uvijek djelomično prohodna na tom mjestu zova. Dok postoje mnogi prostori otklona, mnogi.



00:15 | Komentari (1) | Print | ^ |

Pod zvijezdama možeš




voziti polako kao da će noć još jednom upiti taj trag, prebaciti smjer u izostanak gužve i pravca, gomile koja bi iscrtavajući znakove zarezala sredinu.
I kao da ćeš disati, kao da ćeš jednom negdje zastati, zabilježiti tijelom sve što danas ne odabireš, iznova nešto ostaviti za sebe, zbrajati propuštajući ovacije, negdje uistinu biti.

Voziti kao da će netko drugi jednom prepoznati te modrice zaobilaznica i kukavičluka, to vrijeme koje ne postoji.

Polako, sjećaš se, kretati se prostorom: uništavanjem tišine opstaje ta cesta i ponovno, kao nekada, posred vode, u mraku, u isprepletanju glasova i tijela, tjesnaca iskopanih i ukradenih mulju, podat ćeš se toj vodi i zvijezdama.

Je li to onaj zaboravljeni dio koji ti nedostaje?



00:13 | Komentari (0) | Print | ^ |

ponedjeljak, 17.06.2013.




Postalo je bitno.

I ne znam kada stvari postaju tako boldirano primjetne, kada se preobražavaju u stvarne napore gubivši nastavke, kada te zarobljavaju bez riječi, upozorenja i pozdrava kako bi se u idućem trenutku jednako nepodnošljivo povukle, kada tom svom netom odigranom nastupu mijenjaju fokus u razdiruće nepoznat smjer.

Sada dok čekam. Sada dok vrijeme grebe do krvi.



16:36 | Komentari (2) | Print | ^ |




Bilo je to porozno vrijeme, ta noć. San je imao još jednu ružnu ulogu i gotovo nezamjetno, probivši se kroz tuđe želje i naredbe, postao strog, ravnodušan kao nekada i izvan svega toga ja.

Više ništa nisam htjela. Bilo je to porozno vrijeme, da, i jednako oslobađajuće kao i ondašnji postupak predaje, to ukliznuće u vodu bez potrebe za najavom, kontrolom taktova ili plivanjem. Obnovilo je plavu prodorom u mirnoću površine, zatim udahom, umiranjem straha i obmane, traženjem tih pukotina u još jednom otporu vode.

Možda je upravo to značilo iznova prodisati.



16:12 | Komentari (0) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>