Bilo je to porozno vrijeme, ta noć. San je imao još jednu ružnu ulogu i gotovo nezamjetno, probivši se kroz tuđe želje i naredbe, postao strog, ravnodušan kao nekada i izvan svega toga ja.
Više ništa nisam htjela. Bilo je to porozno vrijeme, da, i jednako oslobađajuće kao i ondašnji postupak predaje, to ukliznuće u vodu bez potrebe za najavom, kontrolom taktova ili plivanjem. Obnovilo je plavu prodorom u mirnoću površine, zatim udahom, umiranjem straha i obmane, traženjem tih pukotina u još jednom otporu vode.
Možda je upravo to značilo iznova prodisati.
Post je objavljen 17.06.2013. u 16:12 sati.