|
lakše mi je obilježiti te u trećem licu, priznajem,
ova uzaludnost, ovo kružno traganje
ima nešto čemu ćemo na mjestu početka, na rubu
smišljati ime, oponašati bridove koje ćemo ponovno upoznavati,
tvoje tijelo, tvoj glas, prožimanje stvarnosti pred kojima se dvoumiš.
vrijeme naše šetnje uvijek je u množini,
jesi li pas ili mačka, nešto jesi, govoriš,
možda netko, ali to je još daleko od opstanka,
to treće lice što će jednom postati proza,
odsanjati nas, preokrenuti u svijet pred kojim nas nema.
oni prolaze, odgovaram. to je sve.
|