|
Ja koja ni ne raspoznajem svoj spol.
I otkada to bruji, to gonetanje sadizama, ta izabiranja,
dijeljenja i stišavanja trudova,
nešto što se promiče onkraj krikova i sačinjava te,
tu cijelu odraslost tebe, tebe požude, tebe smiraja,
tebe koja si ponovno teška i tjelesna i malaksala?
Ljepota je utamničena, trnovita kao da porađaš brezu,
tek tako, hvatajući taj kasnojutarnji trag, trenutak mokre kose,
tijela umornog od navlačenih razgovornih interpunkcija.
Odjave i prijave dana, trajanja, formi;
postala si svjesna poreza, nagomilanih kružnica,
sabiranja svih tih zvučnih kulisa,
i kao da bi bilo lakše nakon jednog pritiska
tog trošnog mjesta ispod pokrivača,
stvaranja zidina koje bi osunčano prkosile življenju.
Kao da bi bilo lakše izroditi gomilu.
|