Ja koja ni ne raspoznajem svoj spol.
I otkada to bruji, to gonetanje sadizama, ta izabiranja,
dijeljenja i stišavanja trudova,
nešto što se promiče onkraj krikova i sačinjava te,
tu cijelu odraslost tebe, tebe požude, tebe smiraja,
tebe koja si ponovno teška i tjelesna i malaksala?
Ljepota je utamničena, trnovita kao da porađaš brezu,
tek tako, hvatajući taj kasnojutarnji trag, trenutak mokre kose,
tijela umornog od navlačenih razgovornih interpunkcija.
Odjave i prijave dana, trajanja, formi;
postala si svjesna poreza, nagomilanih kružnica,
sabiranja svih tih zvučnih kulisa,
i kao da bi bilo lakše nakon jednog pritiska
tog trošnog mjesta ispod pokrivača,
stvaranja zidina koje bi osunčano prkosile življenju.
Kao da bi bilo lakše izroditi gomilu.
Post je objavljen 06.04.2012. u 11:30 sati.