|
moje prljave ruke ovako se čiste: jednom
i nekada davno
nabusiti će starci pričati kako sam bila lijepa žena
ranjiva u svojoj nesvjesnoj prijetvornosti
i mirna do nehaja. slušat ću se krišom.
ta potpora koju će mi zatim dati
sveznajući slušateljski putnik
bit će vjetrom zakazana slutnja koju osjećam i danas,
kao voda,
a te ruke, oruđe agresivnih hepiendova,
udijelit će joj viđeno od prodanog
toj lijepoj ženi
položiti u njezinu škrinju svojine
besmislena traganja za onima u koje ljubav upisujemo
poput kurjeg oka - gotovo da ju i ne širimo
dodirom.
|