|
Tupa bol, objašnjavao je J. I nije to toliko strašno, ta dubinska ukočenost, ta ishodišna samoća, a da se ne bi mogla pravocrtno množiti. Zadebljevati.
Ili tupe boli, odgovorila sam u sebi, sebi, ne znajući pritom kojoj se od tih djevojčica obraćam, koja li je uopće preživjela, pustila da sve prođe u nekom imenu i napokon odustala.
Katkad je to poput padajućeg snijega, prolazno u svojoj hladnoj trenutnosti. A katkad pustoši za vječnost.
|