|
Trebamo cijeli niz petlji da bismo se pravocrtno gibali. Ili: lijepo je, sivilo jutra pjevuši neku jučerašnju melodiju, očekivanja se ostavljaju podnožju noći, započinje iščekivano opuštanje. Tvoje tijelo utisnut će tu točku između sna i sigurnosti, nekoliko sati poslije sjedit ću u tramvaju i osjećati epicentar, sva ta čvorišta ukrućena tamnim kimanjima opomene.
Opet sam ti se dopustila, čini mi se.
|