nedjelja, 05.12.2010.



Bilo je potrebno razgovarati sa mnom
kao s djetetom kojemu poklanjaš igračku;
objasniti namjeru, nemir,
ono što neprekidno nesputano daješ:
tišinu kojom voliš svoje oduševljene prodore,
silinu tijela,
umor od olovnosti odnosa.
tu toplinu poznatog mjesta za igru.



19:31 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>