|
~ jeste li znali... ~29.09.2010., srijeda... otkud potječe izraz "bablje ljeto"?
|
prema izviješću stephena r. andersona, stručnjaka iz udruge američkih lingvista (linguistic society of america), procjene oko broja jezika rasle su tijekom vremena. na primjer, godine 1911. encyclopedia britannica igra se s brojkom od "oko 1000 jezika". kako je stoljeće prolazilo, brojka se povećavala svaki put kad bi stručnjaci malo proširili definiciju koja određuje sam pojam jezika. u svom izvješću, anderson se poziva na ethnologue. prema ethnologueu, na svijetu trenutno postoji 6.909 živih jezika, odnosno jezika kojima se ljudi i danas aktivno služe. papuna nova gvineja je dio svijeta u kojem se koristi najveći broj različitih jezika - oko 830, a njima se služi oko 5,4 milijuna ljudi. to znači da jedan jezik ide na svakih 6.500 stanovnika! ethnologue je također izbrojao 238 jezika na prostoru SAD-a, od kojih se 162 smatra "živućim". svaka točkica predstavlja geografski centar nekog od 6.909 živih jezika u bazi ethnologue. |
hvala bogomoljcu za ideju! :) znamo da na jeziku postoje receptori za 4 glavna okusa - slatko, slano, kiselo i gorko. no, postoji i peti okus, umami, takozvani okus za užitak, a receptore za njega imaju i ljudski i životinjski jezici. sam naziv dolazi iz japanskog jezika, a u slobodnom prijevodu značio bi "dobar okus". alternativni prijevod bio bi "okus slasti", pa i "mesni okus". umami kao okus teško je opisati, iako na spomen slasti i užitka otprilike nam je svima jasno o čemu se to ovdje radi. umami predstavlja sklad svih okusa s našeg tanjura, a koji rezultiraju onim spontanim "mmm.." koji ili izgovorimo ili zamišljamo dok jedemo. hrana bogata umamijem pojačava kvalitetu svih okusa u jelu i daje prepoznatljivi osjećaj punoće u ustima te je stavlja na neku višu, nama ukusniju razinu. umami doslovno stvara harmoniju okusa u našim ustima. umami potječe iz aminokiselina, točnije glutamata (ili glutaminske kiseline) te nekih nukleotida. glutamat se iz sastojaka oslobađa procesima kuhanja, soljenja, sušenja, fermetiranja, odležavanja..., što znači da se istim procesima hrani pojačava i umami okus. što je duži proces kuhanja, više glutamata biti će oslobođeno pa će time i umami okus biti istaknutiji. (nemojte ovu rečenicu doslovno shvatiti, naravno da svaka namirnica ima specifičan "tretman" u kuhinji!) znanstvenici tvrde da glutamat zajedno s kombinacijom određenih nukleotida u namirnicama biljnog i životinjskog porijekla pojačava umami okus hrane za čak devet puta. umami kao okus prvi put je znanstveno izdvojen 1908. godine dok je uzajamni efekt biljnih i životinjskih nukleotida dokazan 1960-ih godina. no, sam princip koristi se već stoljećima. tako je, na primjer, kod nas od davnina poznato da nukleotidi iz luka pojačavaju okus teletini. i za kraj, evo nekoliko namirnica koje su bogate umamijem. u slast! |
objašnjenje je zapravo vrlo jednostavno. kada smočimo tkaninu, zrake svjetlosti koje padaju na nju lome se dolaskom na vodu u tkanini te se raspršuju. vodena površina ne raspršuje sve zrake svjetlosti povezano, niti ih raspršuje jednakim intenzitetom, niti u istom smjeru. neke lomljene zrake se odbijaju prema "van", a neke prema "unutra", prolaze kroz tkaninu, odnosno kroz šuplji prostor između niti od kojih je tkanina satkana. kombinacija ova dva efekta rezultira manjom refleksijom (odbijanjem) svjetlosti od tkanine u smjeru našeg oka od one koja bi se reflektirala od suhe tkanine. drugim riječima, do našeg oka s mokre tkanine stiže mnogo manja količina svjetlosti od one koja je na tu tkaninu pala. manja količina svjetlosti ujedno znači i tamniji doživljaj boje u oku (odnosno mozgu) te nam se stoga čini kako je mokra tkanina tamnija od suhe. |
začini u većini ljute hrane koju jedemo su na uljnoj bazi, a voda i ulje se, kao što smo učili u školi, ne miješaju. u slučaju kada nakon ljute papričice popijemo hladnu vodu, voda samo prokliže preko našeg nauljenog jezika i već nakon nekoliko sekundi uvidimo da nema nikakvog efekta. jezik nam i dalje "gori". postavlja se pitanje, što možemo učiniti kako bismo smirili tu "vatru"? jedite kruh! kruh će upiti uljane začine. također, možete popiti malo mlijeka. mlijeko sadrži proteinsku tvar koju nazivamo kazein, a koja će potom vezati sve začine s jezika na sebe i ukloniti ih. alkohol također otapa začine na uljnoj bazi. inače, ljuti začini koje dodajemo u hranu dobiju svoju ljutinu tako što se u njih dodaje određena količina raznih vrsta mljevenih ljutih (ili manje ljutih) papričica. naš jezik ne osjeća okus ljutih začina. na jeziku postoje papile samo za slatko, slano, kiselo i gorko. ono što jezik osjeća je kapisaicin, tvar koju papričice proizvode kako bi otjerale biljojede ili nametnike poput gljivica, a daje im ljutinu. tu ljutinu naš jezik ne registrira kao određenu vrstu okusa, nego kao toplinu koja djeluje na sve dijelove jezika (i ne samo jezika :) ). |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Jeste li znali kakva je povijest piva? Opis bloga: sve što bi možda nekoga moglo zanimati, a nikada mu nije palo na pamet da pita... linkovi: ŠTEDIMO.com Wikigraphy Geografija.hr, HoMovens, National Geographic HR, Geo.hr, World Science, Wikipedia (hr), Info Adriatic, World Conservation Union, Crvena lista ugroženih vrsta, Neboderi svijeta, Guinness World Records, Gmo.hr blogovi: traveling light, bitke kroz povijest, mitologija, cvjetak mali, plemenske zajednice, ephy, priroda |