~ jeste li znali... ~

08.06.2006., četvrtak

... odakle potječe slanoća u oceanu?

(jedan morski post vezan uz Svjetski dan oceana, 8. lipnja) porijeklo slanoće u oceanu/moru, kako se navodi u knjizi "Hidrogeografija", autora dr. josipa riđanovića, objašnjava se dvjema hipotezama. prema prvoj, slanoća mora je iskonsko svojstvo, primarna značajka nastala u doba izdvajanja zemlje kao zasebnog planeta u sustavu sunca. iz tadašnje atmosfere, kada se temperatura zraka spustila ispod 374°C, pojavile su se vrele kiše koje su otjecale bujicama spirajući postojeće kopno i odnosile u more sve kemijske elemente koji čine otopinu današnje morske vode. druga hipoteza pretpostavlja da je tekuća voda s ondašnjeg kopna zajedno s parama, plinovima i drugim rastaljenim tvarima iz plašta zemlje odredila sastav mora i njegovu slanoću. porijeklo soli u moru predmet je suvremenih geokemijskih i hidrofizičkih istraživanja širom čitavog svijeta. krajem 20. st. u rusiji je obavljen pokušaj dobivanja morske vode prilikom otapanja i hlađenja bazalta. tim istraživanjem pokazalo se da je ocean prethodnik u procesima razvoja zemlje, kao specifična njezina podloga s masom otopine vode oko 1,4 x 10^24 g. ta otopina ima sastav i gustoću sličnu kao i juvenilna voda (voda koja se oduvijek nalazi u sastavu stijena iz zemljine unutrašnjosti i koja se nikada nije našla u doticaju s atmosferom). ruski znanstvenici smatraju da je sadašnja morska voda proizvod prilagođavanja juvenilne otopine iz plašta zemlje današnjim uvjetima na povrišini kopna. izmjene koje su nastale tijekom vremena u moru u skladu su s procesima razvoja zemlje i uvjetovane su pojavom života, posebice fotosinteze i s tim u vezi kisika. u moru, osim soli, ima još otopljenih plinova, koloida, ostataka organskog i anroganskog podrijetla, doduše u malim količinama, ali ti su sastojci bitni za životne procese i značenje mora. slanoća mora izražava se u promilima (‰). najveća slanoća zabilježena je u morima unutar većih kopnenih struktura, posebice u suptropima i tropima, gdje je isparavanje veće od količine padalina i oskudica tekućica. takva mora su primjerice crveno more (37-42‰), arapsko - perzijski zaljev (39‰) i sredozemno more (38-39‰). jadran, kao dio sredozemnog mora, ubraja se u slana mora jer mu se prosječna slanoća kreće između 38 i 39‰. najmanja površinska slanoća zabilježena je u morima polarnih krajeva, zatim u morima umjerenih geografskih širina u kojima je dotok slatke vode s kopna, u obliku velikih rijeka, obilan. tako slanoća u morima oko antartike koleba od 32‰ do 29 ‰, a u priobalnom području od 10‰, pa čak do 0‰. baltičko more karakterizira mala slanoća, primjerice u zaljevima: finskom 2-5‰, botničkom 4-5‰ i riškom 6-7‰. crno more također pripada među manje slana mora. njegova smanjena slanoća uvjetovana je većom količinom padalina i većim pritjecanjem slatke vode s okolnog kopna. na pučini crnog mora slanoća koleba od 17,5 do 18‰, a u obalnom pojasu, posebice sjeverozapadnog primorja, od 9‰ pa sve do 0‰. ako uspoređujemo slanoću oceana, utvrđeno je da je najslaniji atlantski ocean (35,4‰). slijedi ga pacifik s 34,9‰ pa indik s 34,8‰.

02:40 - Komentari (16) - Ispis - #