Do sada sam većinom pisao o mjestima koja su totalno propala i za koje nema spasa. To možda ne vrijedi za Crni potok gdje živi neki čovjek i uzgaja stoku, ali teško da će se tamo netko previše naseljavati. Prije će on otići.
Danas malo idemo u Dalmaciju, odnosno na otok Hvar. Pokušavam se držati plana i u svakoj priči pisati o nekim drugim razlozima iseljavanja stanovništva. Pisati ću o Malom Grablju; mjestu na Hvaru koje je davno iseljeno i dosta dugo je čak bilo i zaboravljeno, ali se netko ipak sjetio da ljudi vole stara, zaboravljena i mistična mjesta. Kad se u to uklopi ljepota Hvara i more, ne može se pogriješiti. Tako da već zadnjih par godina u Malo Grablje dolaze domaći i strani turisti. Naravno, podržavam ovakav oblik turizma uz nadu da neće doći do kontraefekta i uništavanja bivšeg naselja ili do izgradnje nekakvih luksuznih vila i hotela. Dio povijesti se svakako treba sačuvati.
Ako postoji Malo Grablje, onda mora postojati i Veliko ili kako bi domaći rekli, Velo. Upravo se kao dio Velikog Grablja 1458. prvi put spominje i Malo Grablje. Pretpostavlja se da je područje Malog Grablja služilo za ispašu stoke. Kao zasebno naselje se prvi put spominje 1621. Tu se čak spominje i datum 21.9. Tog lijepog dana (kako kome
) su se naime, vjenčali stanoviti Teodor (super ime
) iz Malog Grablja i bezimena kćer (tako je, kao da je ime bitno
) nekog Luke iz Velikog Grablja. Nema ništa ljepše od toga da se mladi iz susjednih sela uzmu
. I tako je dragi Teodor ispunio dio svog životnog cilja. Još ako su imali djecu, super. Vjerojatno nije ni mislio da će tu neka budala pisati o njemu i ženi mu točno 400 godina nakon njihova vjenčanja. I to u petak navečer kad bi trebao biti vani i upoznati svoju bezimenu. Ali dobro, korona je tu. Imam izgovor. Inače, Sveti Teodor je očito bio zaštitnik mjesta jer je postojala i njegova crkvica.
I tako su Teodor i bezimena živjeli sretno do kraja života (vjerojatno. Nadam se). Vjerojatno su imali magarce koje ću dalje u tekstu nazivati tovar jer to oni tako dolje kažu, a i ja tu riječ povremeno koristim u razne svrhe i u raznim prilikama i neprilikama. Naravno, vrlo brzo se razvija i vinogradarstvo i maslinarstvo. Seljani su počeli uzimati ono što im je priroda podarila. Selo se sve više razvijalo, a vrhunac je razvoj doživio početkom 20. stoljeća. Uz sve nabrojano seljani se bave uzgojem buhača i ružmarina. Za one koji ne znaju buhač je cvijet nalik ivančici (zapravo, kad pogledate po izgledu skoro pa isti k. Kažu da je u buhača samo malo veći. Cvijet jel
). Moguće da ga zato i zovu dalmatinska ivančica
Kažu da je taj buhač prirodni insekticid. Ono što je bitnije je to da je buhač samonikla biljka iliti endem u Dalmaciji. Pomalo zaboravljen kao i samo mjesto. Više se ne uzgaja za insekticid, ali raste po otocima. Interesantno, proizvodnja buhača bi se uklopila u današnju ekološku proizvodnju jer bi korištenje omogućilo očuvanje čistoće tla i voda. Da se zna, Kenija je najveći proizvođač buhača u svijetu. Svaki put kad pišem o nekom zaboravljenom mjestu sam sebe iznenadim koliko toga naučim. Evo, sad sam o buhaču naučio. + za mene, a današnji dan ipak ima smisla jer što je dan ako ništa ne naučiš?
Po onome što vidim, svakako mjesto za posjetiti. Nažalost, imam osjećaj da će sve to vjerojatno uništiti ljudi i turizam. Nadajmo se da će se to koliko toliko očuvati.
| < | svibanj, 2021 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv