hehehe
...fuck this life cuz i hate him...
27.03.2008., četvrtak
Hey
|
Hey ljudi...dosta umjetničke spike...evo bar jedan normalan post...moram u Đakovo...ma ne...idem u Đakovo jer mi se ide...hehe,ma odoh malo život...hehe,po trgovinama ako koja još radi...ma zapravo odoh da ne budem doma...i šta kažete na moje umjetničke sposobnosti ..nekako predvidjam odgovor..hehe...a šta ću ...bar se trudim..i dajte bar malo komentirajte...za podršku hehehehe....žurim,eto poozzz svima!!! |
Hm.......bio mi je sve.....
|
Gledala sam oblake kako se izležavaju na nebu i lijene zrake sunca kako vise na nitima topline...i gledala svijetlost a vidjela tamu,i gledala sreće a vidjela tugu...Što se to događa mnoštvo crnih misli navire mi usred tog umornog sunčanog dana...i mislila sam...razmišljala: o dalekim putevim,nekom ljudima nedostižnom misteriju...drugom svijetu i životu...a u meni se svaka nada gasila,svaka želja topila se u suzama,a emocije gorile su u plamenu...nisam razumjela zašto se tako osjećam...nisam razumjela,samo sam se bojala...bojala dana i trenutka kad će sve nestati...i prestati... a u istom trenu sam to žarko priželjkivala...kraj muke i boli...moja psiha kao da je trunila od crnih misli.......Što se dogodilo s mojim svijetom i što će biti samnom ....? Jesam li sebična ako sam zabrinuta sama za sebe...ili je to još samo jedna prirodna ljudska misao koja muči nas ljude...Po stoti put u tom danu postavljam si isto pitanje:Što slijedi? Što me čeka iza ugla, Na kraju ulice, Na dnu rijeke, iznad duge i oblaka... Kad se ugasi fitilj i moje svijeća,znat ću da mi je život bio još samo jedna umorna prična,dovoljno ružna da iskinem bar pola stranica... I na kraju opet samo tuga i suze ostaju...jeli uistinu vrijedno? Ima li smisla buditi se i lijegati suznih očiju...opet,i opte slagati razrušeni mozail kojem svaki put nedostaje jedan dio...a kad se slika više ne bude vidjela,ja ću polako odšetati daleko,daleko iznad duge... |
Hey
|
...................................... |
Noć
|
Noć...tako crna i spokojna...Tek tračak svijetlosti što iz stare prašnjave lampe dopire;bori se s tamom...Besprijekorna tišina koja tek pokojem zvuku dopušta život,neizdrživa je...tek hujanje vjetra,jezivo i strašno hujanje vjetra siječe ju...i nemir drveća plaši me...Mjesečina ko da je niti paukove mreže pletena tiho i nježno dodiruje sjene što na tlu počivaju...naglo škripanje stvaralo je užasnu buku i svijetlost je tjerala tminu...na kraju je noć sve progutala,a pruga je baš kao i prije nekoliko trenutaka postala mrtvo željezo...besprijekorna tišina opet je prevladala...Noć...tako crna i spokojna...Tek tračak svijetlosti što iz stare prašnjave lampe dopire;bori se s tamom... |
Samo još jednom...
|
...još jedan jedini pogled,još jedna jedina riječ...Još samo jedan osmijeh i jedan SMS...Samo djelić tebe je želim za sebe...Ljubav čuvana samo za tebe sad u meni zauvijek zaključana ostaje...želim te gledati,i slušati,i grliti i uživati...jer nije mi dovoljno samo voljeti...znaš li koliko te zapravo volim? Toliko ...da se ponekad za sebe bojim...bojim se da ne mogu bez tebe,tvojih riječi i pogleda...i bojim se da bez tebe ovo sve nema smisla... |
