Noć...tako crna i spokojna...Tek tračak svijetlosti što iz stare prašnjave lampe dopire;bori se s tamom...Besprijekorna tišina koja tek pokojem zvuku dopušta život,neizdrživa je...tek hujanje vjetra,jezivo i strašno hujanje vjetra siječe ju...i nemir drveća plaši me...Mjesečina ko da je niti paukove mreže pletena tiho i nježno dodiruje sjene što na tlu počivaju...naglo škripanje stvaralo je užasnu buku i svijetlost je tjerala tminu...na kraju je noć sve progutala,a pruga je baš kao i prije nekoliko trenutaka postala mrtvo željezo...besprijekorna tišina opet je prevladala...Noć...tako crna i spokojna...Tek tračak svijetlosti što iz stare prašnjave lampe dopire;bori se s tamom...
|
hehehe
