hehehe
...fuck this life cuz i hate him...
27.03.2008., četvrtak
Hm.......bio mi je sve.....
|
Gledala sam oblake kako se izležavaju na nebu i lijene zrake sunca kako vise na nitima topline...i gledala svijetlost a vidjela tamu,i gledala sreće a vidjela tugu...Što se to događa mnoštvo crnih misli navire mi usred tog umornog sunčanog dana...i mislila sam...razmišljala: o dalekim putevim,nekom ljudima nedostižnom misteriju...drugom svijetu i životu...a u meni se svaka nada gasila,svaka želja topila se u suzama,a emocije gorile su u plamenu...nisam razumjela zašto se tako osjećam...nisam razumjela,samo sam se bojala...bojala dana i trenutka kad će sve nestati...i prestati... a u istom trenu sam to žarko priželjkivala...kraj muke i boli...moja psiha kao da je trunila od crnih misli.......Što se dogodilo s mojim svijetom i što će biti samnom ....? Jesam li sebična ako sam zabrinuta sama za sebe...ili je to još samo jedna prirodna ljudska misao koja muči nas ljude...Po stoti put u tom danu postavljam si isto pitanje:Što slijedi? Što me čeka iza ugla, Na kraju ulice, Na dnu rijeke, iznad duge i oblaka... Kad se ugasi fitilj i moje svijeća,znat ću da mi je život bio još samo jedna umorna prična,dovoljno ružna da iskinem bar pola stranica... I na kraju opet samo tuga i suze ostaju...jeli uistinu vrijedno? Ima li smisla buditi se i lijegati suznih očiju...opet,i opte slagati razrušeni mozail kojem svaki put nedostaje jedan dio...a kad se slika više ne bude vidjela,ja ću polako odšetati daleko,daleko iznad duge... |
