Ukrajina - 2.dio
...primas je neumorno vukao gudalo po violini unatoc tome sto je jako malo spavao...nekima je to islo na zivce,ali meni nikako...pala je odluka da nastupamo sa novom koreografijom...nastala je panika medju plesacima jer koreogrfija jos nije bila uhodana...ali kao i uvijek postojao je jedan covjek za ciju smo ljubav odlucili na pozornicu stat s tom novom koreogrfijom...prije nego sto smo trebali nastupat,mislim da je na pozornici bila skupina iz budimpeste, nestalo je struje...a vani fala Bogu mrakcina..ali ples se nastavljao uz rasvjetu mobitela...struja je dosla taman tam negdje kad smo mi stupali na pozornicu...hm..ples je bio vrlo zanimljiv..pozornica na kojoj smo nastupali je bila stara i od parketa koji se raspadao..sa svojim partnerom smo sutali komade parketa..nova koreografija je odvaljena..nije bilo lose ali sam imala neku cudan osjecaj...svi su rekli da je ples odlican..pa valjda je i bio..bila sam jebeno umorna...dosli smo u hotel i ja i jos jedna legica zavalile se na krevet i odspavali malo..kao mi cemo se zadnje tusirati i sve to....od ponoci do pol tri smo spavale i onda se probudile i nabrijane osle u disko...u kojem je bio fajront...ma joj..onda smo bili u predvorju sa prijateljima Slovencima i Rumunjima...jedan mali iz Slovenije je dovuko gitaru pa su se zalomili madjarski hitovi ali i hitovi bijelog dugmeta,plavog orkestra, psihomodopopa i tako dalje... primas vec dvije noci nije spavao ali je neumorno vukao gudalo...odvaljena je i zadnja noc...ujutro smo isli jos jedno mjesto razgledati..neke rusevine i tako to...svi smo bili pospani ko...ma joj...poslijepodne smo imali jos jedan nastup,poslije nastupa osli u hotel,spakirali se,osli na veceru i krenuli kuci....i tako je prosla turneja po Ukrajini...dosli smo kuci u ponedjeljak u osam ujutro..
Ono sto je vazno napomenuti jos:
Marlboro je nepunih 5kuna
Pivo je oko 3 kune
Imaju odlicnu cokoladu
Imaju odlican saldoled
Sva ostala vrsta alkohola je jebeno jeftina kao i duhanski proizovdi
Glavno vozilo je Lada sa zatamnjenim staklima,fuckin' velikim spojlerom,velikim tockovima i Cigom unutri..
Pecerovka je njihova poznata vodka na bazi meda i feferona...
Valuta im je Grivna (citaj Hrivnja) 1 Grivna je 1,20kuna
Ukrajina - 1.dio
Eto...ljudofi..vratih se iz Ukrajine..po silnim komentarima kojima ste me „zatrpali“ zakljucila sam da sam vam jako nedostajala...naime,o Ukrajini se nema sta pricati...mozda bih se u ovom postu mogla izraziti putopisno..iako poznavajuci sebe i svoj talent da nabacujem rijeci i sklapam recenice,pitam se gdje ce i ovaj post zavrsiti??hehe..ali ok..ja sam tu da pisem,a ne da zapitkujem...dakle...krenuli smo u 6sati u cetvrtak ujutro...na samom startu nastala je blaga panika jer je prof. Juhas (inace predsjednik kud-a) zaspao i to ne svojom vec krivnjom moje najdraze mi legice Kiki jer je ona odjebala budilicu (a ko i ne bi da mu zvoni u pol pet ujutro??)...ali dobro...to smo pregrmili...presli smo kod Udvara i stali na prvoj benzi (neiozastavna tradicija nase folklorne skupine) popiti kavu,kupiti alkohola,energetskog pica i tak dalje..i krenuli smo put Mohacsa da bi pokupili svirace...dogovor s njima je bio u pol osam...ali..da ne bude tako savrseno cekali smo skoro sat vremena na dragog primasa koji je zaspao...ali neka,kasnije ce se ispotaviti da se isplatilo...i krenuli smo dalje i oko sedam sati navecer smo bili na madj. granici(kod Ukrajine)...Madjari ko Madjari – zasto bi nest bilo jednostavno kad se moze komplicirati—naime, nisu znali sto je Atacarnet...pa dok su oni sve ispozivali i skontali o cem je zapravo rijec,proslo je oko sat vremena..rjesili smo nekako s organizatorima da malo pomaknu predstavu jer smo zapeli na granici..i tako..prosla muka na granici..dosli mi tam u ajmo nazvat kazaliste i odgledali predstavu u izvedbi prijatelja Slovenaca...predstava odlicna bila...u pauzi izmedju cinova odlucile kiki i ja otici na wc..jebote led wc-a li..majke mi da najgori zatvorenici na svijetu imaju bolji wc od ovog sto je bio u „kazalistu“...skoro sam se zbljuvnula..ali neka...poslije predstave vecera...poslije vecere osli u hotel...a hotel...otkad putujem s folklorom na bolji smjestaj nisam naisla..sobe s klimom,TV-om,vlastitiom kupaonicom,podnim grijanjem...ma da i ne pricam...i tak mi se smjestili i osli u predvorje hotela gdje su bili poznanici iz Rumujnske..malo se zarakijali..u sobi nas je bilo pet..jedna od cura je odlucila da ide gore spavat jer je bila umorna (i mi smo bili ali nismo se dali)...i nekih dvadesetak minuta osli i mi za njom.kad ono pokucamo prvo tiho na vrata da ne probudimo citav kat...ne odaziva se ona..aj mi malo jace..ona i dalje nista..skoro smo vrata razvalili a ona se nije odazvala....probudili smo neke ljude na katu od toliko lupanja..probudili su se svi osim one koja se trebala probuditi...pozvali smo likicu koja je imala rezervni kljuc,ali ni ona nije mogla otvoriti vrata jer je ova mala pametna ostavila kljuc u bravi...i tako da nam je sin organizatora ponudio da spavamo kod njih u sobi (a u sobi sami decki)..nama kao tesko palo..meni je bilo tako svejedno jer sam bila jebeno umorna...i tak se nas cetri doteple kod deckica u sobu i na bracni krevet se nabacale mi i dva decka...spavala sam ko vjeverica...stisnuta sva..i cijelo vrijeme sam jela kosu moje najbolje legice...fala Bogu pa ima kosurdacu ko dikobraz...ma uf...i pred jutro negdje oko sest sati (spavali smo 4sata,ni toliko) sidjemo mi opet u nasu sobu i pokusamo pokucati...ova krava i dalje nista...pozvali mi jednu zenu koja je Rambo...kad je ona stala kucati...ajoj...ova je odma otvorila vrata..i jos ona nas pita di smo mi u pi... materini..ma joj..i tak to je tek dan prvi pocinjao...za doruckom je cijeli hotel znao za nasu avanturu...uf..poslije dorucka smo osli u jedno mjesto pogledati neki dovrac..pricali su o njemu ali moje oci kao i oci mojih cmerica su bile uprte u bulje prijatelja nam Slovenaca...komada li??ajoooooj...raj za oci....tak da neam pojma ni u kojim mjestima smo bili ni o cem je bila rijec..nas primas se cijelo vrijeme igrao sa svojom violinom..svirao je sve sto mi je bilo na srcu...svaki zvuk koji je proizvela violina stvarala mi je nostalgiju za vremenima koja su prosla..lik zna svirati od Bogdana dosta stvari...raj za usi...i tako da smo dan provodili razgledavajuci,fotografirajuci itd...obavili smo i prvi nastup...bio je odlican..tim vise sto je hladnocu koja je vladala vani dok smo cekali red na nastup,nadomjestio alkohol,svirka,ples i – Slovenci...hehe..ludilo..kad smo se vratili u hotel i otusirali se i sve to,otisli smo u predvorje gdje nas je cekao – primas i nekoliko Slovenaca...raspalili smo plesati na cardas i na Djurdjevdan koji tako lijepo zvuci na violini..isse..i dost kasno smo osli spavat...treci dan je budjenje isto bilo u sest..taj dan smo obilazili spomenike...prevalili oko 400km i tako...bili u planinama i tako...
24.04.2007. u 21:25 | 1 reci nest kad si tu | Printaj | # | ^ja i naslovi vec...??:)
Uvijek sam se pitala zasto cesto bivam pogresno shvacena?? Nazalost,na pitanje koje sam si postavljala nikad nisam dobila odgovor jer ga nisam postavila naglas i nisam ga uputila nikome...uvijek onda u glavi dodjem do suludih zakljucaka....nikad na ovom svijetu nikome nisam zeljala zlo...u sustini nitko nikome ne zeli zlo ali opet iz toga proizlazi recimo onaj pokolj u Virginii..je li to normalno??ako je lik vec toliko ne sretan bio u ljubav i ako je bilo sto htio napraviti zasto nije ubio samo sebe????
nego njemu se cufnulo da mu dan nije nikako poceo pa bi bilo dobro ubiti nekoliko ljudi...hm...strasno...ali nazalost dogadjaju se i puno gore stvari koje bivaju zataskivane i tako to...kao i gotovo svakom postu sad cu odmaknuti od svega i pisati o necem sasvim pedeset i petom...sutra ujutro putujem s folklorasima u Ukrajinu...idem malo pustiti mozak na pasu i napuniti baterije jer nisam uspjela to uciniti onda kada je to bilo potrebno – za proljetne praznike.....nadam se da ce sve p(r)oci u najboljem redu..(nekako mi se sviraci koji nas sada prate,cine jako nabrijani..druzenje uz violinu-AJOOOOJ)
...jos samo da nadodam-na ljubavnom planu ne dogadja se nista,ni nece skoro jer nisam za akcije(takve vrste)...trenutno me zanimaju neke druge stvari...puset'na ljudofi...cujemo se kad se vratim...nemojte biti previse tuzni sto me nema...
“...bila si moja jedan dan,jednu dugu,ludu noc,sada zbogom moram poc'..mene ceka violina,dalek put,tebi osta malo nade,dukat zut...u srcu nosim tugu najvecu – nikad te vise sresti necu...“
Teško je mislit na romantiku kad si tako M dobar...:)
...uf..eto burni uskrsnji vikend je iza nas (mene)..bio je stvarno buran...otvorile su se neke mogucnosti na mom ljubavnom planu..sad bi se kao i svaki put trebala nasmijati na to..HA HA HA..ne,nisam zaljubljena,u slucaju da je nekom ta misao pala na pamet..ali ima jedna osoba koja je solidna..i koja me bari..iskreno??sad kad imam priliku za nekom (NORMALNOM) vezom meni se ne da...ne da mi se ulagati jos u tako sta...nekako mi je kul ovako..ono – kad vidis nesto dobro za barit vani onda odes i zbaris to...i ne mogu zamisliti da bi tome sada vec dosao kao neki kraj jer naime ako sam u vezi onda je to iskljucivo fair-play (barem s moje strane)...i tako sam ja sad u dvojbi...nekako..sta ja znam...ne mogu reci da osjecam nesto prema liku kad ga znam dva,tri dana..mozda da mu dam koju sansu da se pokaze??neam pojma...cak se nisam ni ljubila s njim..nije mi se dalo...mos si mislit..ali sam se izlumpovala tijekom proteklog vikenda..u petak je dero gospon Jimmy u Moby-u – on kad raspali na gitari Devojku sa cardas nogama..e onda popizdim ili Put ka sreci...virtuoz – umjetnik na gitari...to sta on radi..hm??strasno..poslije fajronta u Moby-u – nabacili smo se do Rima..dodjoh u pet sati doma..i tako je bilo i u subotu i nedjelju...ma strava..jedino sto je u petak i subotu derala VIVA u Moby-u..onaj pjevac..ajoj..jebala bi ga nesto pitat..bas ima onak kul guzu..:)) a tek kad je raspalio STAND BY ME...AJOOOOJ...bolilo me...tako je dobro otpjevo.. nego sjetih se petka i Rima..bio neki lik nizi od mene za glavu i po...izvuce on mene iz te silne guzve van i pred vratima Rima kaze on meni: „ajde idemo iza coska da ti nesto kazem“...ja kao ja kazem mu da ono sto mi zeli reci iz coska moze reci i tu..i on navaljuje da idemo iz coska a ja uporno necu..i kad je vidio da ne popustam kaze on meni nesto u smislu: „joj sto si dobra...samo da znas sto bi ti sad radio“...a ja se odvalim smijat i kazem ja njemu: „da,samo da znas sta bi si ja sad radila“...pogledam u njega i ladno odem...uzivala sam u tome...i onda se mi zene cudimo sto nam muskarci ne prilaze,ha??he he...ali da razjasnimo – ne radi se o osobi koji je potencijalna za kao neku vezu..u pitanju su dvije razlicite osobe..ali tek jucer sto mi je vecer bila zanimljiva..ajoj...hm...mozda je bolje da ostanem nedorecena..umijesala se i treca osoba (s kojom nemam nista,a koja isto zeli nesto od mene...nagadjate..kako sam zla..isse) – samo cu toliko reci...eto..vi nemojte biti nedoreceni vec nabacite koji komentar...fala unaprijed..puset'na jednom malom gitaristu..
bzvz...:)
nakon objave prethodnog posta dobih na svoj racun pohvale i kritike..naime,malo tko je znao da sam post napisala ja i da post nije nastao metodom copy paste...rjetki su bili dovoljno hrabri ostaviti komentar ispod posta (jelda?) i za to im zahvaljujem i zahvaljujem i onima koji su post komentirali na dobrom starom msn-u...hehe..ali to sve skupa nije bitno i to sve skupa nije to sto sam ja htjela reci..iskreno kao i uvijek neam pojma i sta bih uopce i rekla...tako krene svaki put..ne znam sta bih rekla pa napisem cijelu bibliju..hm..ali ovog puta necu..ovaj post bit ce skraceno napisan jer cu svima onima koji navrate koji put na moj blog zazeljeti samo SRETAN USKRS i puno gnijezdo svakakih stvari i stvarcica(novca i novcica)..iako sama po sebi nisam materijalista ali neka..to su moje zelje upucene Vama...a ne mogu da ne spomenem..danas je kao sto svi znamo post...i tako ana brljavila oko feferone za ruckom...i ona na to zaboravila..zasvrbi nju oko njeno malo jadno i sta Ana napravi????pa pocese ga, naravno i to onom rukom,onim prstom kojim je brljavila po feferoni..i onda je uslijedila katastrofa...pa da...ide to tako u zivotu...eto..pozdravljam Vas sve..budite zdravi,siti i veseli-to je car svakog blagdana..heh...puno Vas voli Ana...
smedje okice...
...nisam mogao protiv nje...bila je to neuprljana ljubav dok nisam shvatio da nisam za nju...na neki neobjasnjiv nacin zracila je iz nje unutarnja ljepota...pogodila me njezina nevinost u dubini smedjih joj ociju...cekao sam je tog dana u parku na klupi...skupljao sam snage da bih joj rekao kako me boli njezina ljepota...priblizavala mi se polako...tih par minuta otegnulo mi se kao jedna godina..prelijepa kosa padala joj je na ramena, kretala se kao da je sama, kao da ju nije briga sto su stotine ociju uperene u nju...imala je laki korak kao da lebdi po zraku,njezin osmijeh se urezao u svaku moju misao...ustao sam i posao joj ususret...prelazila je cestu i sve mi se vise priblizavala...izmamila je osmijeh na mom licu...na brzinu sam u sebi smisljao sto bih joj i rekao,na koji nacin da ju ostavim...na tren sam zaklopio oci..cuo sam neki vrisak i trgnuo se...njezina ljepota nestala mi je pred ocima..noge su mi se odsjekle kad sam ju ugledao kako lezi nepokretna na cesti...potrcao sam kao ludjak,kao da me stotine vragova ganja...bacio sam se na koljena i primio ju u narucje...suze su mi nekontrolirano klizile na lice...htio sam vristati od boli...grlio sam ju i tresao ko ludjak,ljubio sam joj krvave usne,htio joj udahnuti zivot..proklinjao sam se,htio sam biti na njezinom mjestu..o Boze zasto bas ona????nepomicno mi je lezala u narucju,bila je sva krvava....osmijeh joj je ostao na licu,cak i sada se smjesila kao da je prkosila mojoj boli...njezine predivne smedje oci,postale su prozirne,staklene,a osmijeh...osmijeh joj se skamenio,nestao je s tog mladog lica,postajala je hladna...od boli koja me prozimala i krika koji mi je zastao u grlu nisam ni primjetio mnostvo koje nas okruzilo...nisam primjetio ni motorista koji je usmrtio cvijet koji je tek poceo pupati...njemu gotovo da nije bilo nista...kasnije sam saznao da je slomio noge i natuko si rebra...saznao sam da je jurio ko manijak i da je imao alkohola u sebi....za cudo,nikad ga nisam pozelio ubiti, naplatiti zivot svoje voljene...samo se nadam da mu se to sve susi na dusi..to mu je dovoljna kazna...a zena koja me je ocarala svojom vedrinom nikada mi se vise nije osmjehnula...tako sam ju neobicno volio a nikad joj to nisam znao pokazati...mislio sam da je najteza stvar na svijetu pokazati zeni osjecaje..prekasno sam shvatio da to nije tako...najteze je zivjeti bez zene od koje sam skrivao osjecaje...zena kojoj nikad nisam stigao reci koliko ju volim...zena koju sam htio ostaviti tog kobnog dana...te zene vise nema...nista je ne moze vratiti...nad njezinim grobom raste divlji kesten...plodovi tog drveta podsjecaju me na ljepotu njezinih smedjih ociju....tako sam ju neobicno volio a nikad joj to nisam znao pokazati... tako mi nedostaje,a nista ju ne moze vise vratiti...
recite mi pouku(e)...recite mi ima li istine u ovome???puno vas voli Ana...
