smedje okice...


...nisam mogao protiv nje...bila je to neuprljana ljubav dok nisam shvatio da nisam za nju...na neki neobjasnjiv nacin zracila je iz nje unutarnja ljepota...pogodila me njezina nevinost u dubini smedjih joj ociju...cekao sam je tog dana u parku na klupi...skupljao sam snage da bih joj rekao kako me boli njezina ljepota...priblizavala mi se polako...tih par minuta otegnulo mi se kao jedna godina..prelijepa kosa padala joj je na ramena, kretala se kao da je sama, kao da ju nije briga sto su stotine ociju uperene u nju...imala je laki korak kao da lebdi po zraku,njezin osmijeh se urezao u svaku moju misao...ustao sam i posao joj ususret...prelazila je cestu i sve mi se vise priblizavala...izmamila je osmijeh na mom licu...na brzinu sam u sebi smisljao sto bih joj i rekao,na koji nacin da ju ostavim...na tren sam zaklopio oci..cuo sam neki vrisak i trgnuo se...njezina ljepota nestala mi je pred ocima..noge su mi se odsjekle kad sam ju ugledao kako lezi nepokretna na cesti...potrcao sam kao ludjak,kao da me stotine vragova ganja...bacio sam se na koljena i primio ju u narucje...suze su mi nekontrolirano klizile na lice...htio sam vristati od boli...grlio sam ju i tresao ko ludjak,ljubio sam joj krvave usne,htio joj udahnuti zivot..proklinjao sam se,htio sam biti na njezinom mjestu..o Boze zasto bas ona????nepomicno mi je lezala u narucju,bila je sva krvava....osmijeh joj je ostao na licu,cak i sada se smjesila kao da je prkosila mojoj boli...njezine predivne smedje oci,postale su prozirne,staklene,a osmijeh...osmijeh joj se skamenio,nestao je s tog mladog lica,postajala je hladna...od boli koja me prozimala i krika koji mi je zastao u grlu nisam ni primjetio mnostvo koje nas okruzilo...nisam primjetio ni motorista koji je usmrtio cvijet koji je tek poceo pupati...njemu gotovo da nije bilo nista...kasnije sam saznao da je slomio noge i natuko si rebra...saznao sam da je jurio ko manijak i da je imao alkohola u sebi....za cudo,nikad ga nisam pozelio ubiti, naplatiti zivot svoje voljene...samo se nadam da mu se to sve susi na dusi..to mu je dovoljna kazna...a zena koja me je ocarala svojom vedrinom nikada mi se vise nije osmjehnula...tako sam ju neobicno volio a nikad joj to nisam znao pokazati...mislio sam da je najteza stvar na svijetu pokazati zeni osjecaje..prekasno sam shvatio da to nije tako...najteze je zivjeti bez zene od koje sam skrivao osjecaje...zena kojoj nikad nisam stigao reci koliko ju volim...zena koju sam htio ostaviti tog kobnog dana...te zene vise nema...nista je ne moze vratiti...nad njezinim grobom raste divlji kesten...plodovi tog drveta podsjecaju me na ljepotu njezinih smedjih ociju....tako sam ju neobicno volio a nikad joj to nisam znao pokazati... tako mi nedostaje,a nista ju ne moze vise vratiti...
recite mi pouku(e)...recite mi ima li istine u ovome???puno vas voli Ana...

02.04.2007. u 21:56 | 4 reci nest kad si tu | Printaj | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Srpanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)
Studeni 2006 (16)
Listopad 2006 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



reci nest kad si tu

Par pametnih o....

Blog je nastao iskljucivo iz puke znatizelje...zanimalo me u cem je stvar...obozavam pisati...mozda je vecina stvari koje napisem glupost, ali to je iskljucivo moje misljenje koje se moze u dogledno vrijeme promijeniti...obozavam zivjeti,svaku sekundu cijediti cari zivota kao narancu...

moj moto je:
Svojom srećom gradiš tuđu sreću,
a svojom tugom narušavaš sreću drugih

...voljela bih svoja jedra razapeti na nemirnom moru nade,
a valove straha ostaviti da zapljuskuju obalu...by me...


Zvonko Bogdan

"..ako jednom odes ti nemoj mi se vracati,necu laznog oka plam radije cu zivjet sam..."
"...evo banke cigane moj,cigane moj sviraj mi ti..."
"...zenit cu se ja,zena mi treba,koja znade svasta raditi, a ja cu se gospodarit po tim Somboru..."

tamburica mi je slaba tocka..


Đorđe Balašević

njegove pjesme,balade jednostavno ne mogu covjeka ostaviti ravnodusnim...kada mi je bilo najteze utjehu sam nalazila u njegovim pjesmama (medju ostalim)...

Život je more..

Život je more, pučina crna,
po kojoj tonu mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna.
Ja se ne bojim velike vode.

Lome me vali, nose me struje.
Oseka sreće, a tuge plima.
Šiba me nebo bičem oluje,
al' još se ne dam i još me ima.

U jutra rana
plaše me senke minulih dana.
Sećanja mutna kao u laži,
kao u snu...

Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve više padam,
i sve su jače ruke
što me vuku dnu...

Možda će žena svilenog bedra,
koja me zove i pruža ruke,
uliti vetar u moja jedra,
do nove žene, do nove luke.

Slovenska

"Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treći čin.
Nek' mi ne drže govore, nek' drugom pletu lovore,
ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu."

...a covjek strahujuci od tezine svojih rijeci,sakrit ce lice u vlastitu sjenu...

nas je planet
radostima
ubog nesto.

treba
otimati
radost
danima sto bjeze.

na svijetu
umirati
nije tesko.

stvoriti
zivot
daleko je teze.

-*-*-*-*-

hocu da u smrti budem sa siromasima
koji nisu imali vremena da je proucavaju
dok su ih batinali oni
koji su podijelili i uredili nebo.

evo da nabacim par linkica i ja:

Fleš - čovjek zna! smijeh
Sogoricepartysmokin
Why is the deadliest sin to love, as I loved you..zujo
Kikicaheadbang
ushiuracthumbup
Sabakiss
arhiva mojathumbup
Sokice-Pulahrvatskasmijeh
Japylud
Martina-Pulawave
Martina-Pula novi blogwavezujo




pogledaj me....

pogledaj me još samo jedamput,
molim te....
da, tu sam, upravo tu gdje si me i ostavio,
zar me ne vidiš...?
ležim bačena kao krpa pod tvojim nogama,
molim za samo još jedan pogleda....

pogledaj me još samo jedamput,
gdje je nestao onaj neobjašnjivi sjaj iz mojih očiju?
zašto si ga ukrao?
gdje su nestali svi oni dodiri i mirisi...?
zašto si mi ih uskratio?

pogledaj me još samo jedamput,
i reci vidiš li me?
mene kao onu osobu koju si ti jako dobro poznavao
mene kao onu sretnu i razigranu curicu
koju si znao voljeti i ljubiti....

ma daj, pogledaj me....
sjećaš li se što sam ti rekla...?
želim da jednog dana dođeš pred moje lice,
pogledaš me i vidiš sjaj u mojim očima, jer....
sretna sam...
sretna ali na neki drugi način....
ja sam sada ona koju ti nikada nisi poznavao,
koju nikada niti nećeš upoznati jer svoju si priliku odbacio,
baš kao i mene....
zajedno s njom....

znaš, ovo jednostavno više nije tvoja stvar....
shvatila sam da ne mogu pratiti tvoj korak,
ne želim se više truditi,
ne trebaš mi!
izgubila sam te jer sam budna sanjala,
jer nisam bila dostojna tvog pogleda,
poljupca, dodira....
sada ionako nije važno....
shvatila sam da nisi niti ti dostojan mene,
mojih suza, moje sreće....

sada...
sada jednostavno postoji netko ko je toga dostojan...
nije kao ti, ne tvrdim da je bolji,
ne tvrdim da sam sretnija nego prije,
u tvoje vrijeme,
samo ti želi reći da sam ti zahvalana...
pokazao si mi da nekoga mogu voljeti,
naučio si me kako to drugima pokazati,
natjerao me da to izgovorim i sada...
da te zaboravim.....

i jesam, ali očito više nije važno....
uvijek ćeš imati posebno mjesto u mome srcu....
ovo nije oproštaj,
ne....

pogledaj me....
samo još jednom, molim te....
da, tu sam gdje si me i ostavio....
pruži mi ruku da se spasim,
dođi mi malo bliže....
zagrli me i ispričat ću ti priču....
priču o djevojci i mladiću koji su se nekada
možda čak i voljeli....
by:Saky