Ukrajina - 1.dio


Eto...ljudofi..vratih se iz Ukrajine..po silnim komentarima kojima ste me „zatrpali“ zakljucila sam da sam vam jako nedostajala...naime,o Ukrajini se nema sta pricati...mozda bih se u ovom postu mogla izraziti putopisno..iako poznavajuci sebe i svoj talent da nabacujem rijeci i sklapam recenice,pitam se gdje ce i ovaj post zavrsiti??hehe..ali ok..ja sam tu da pisem,a ne da zapitkujem...dakle...krenuli smo u 6sati u cetvrtak ujutro...na samom startu nastala je blaga panika jer je prof. Juhas (inace predsjednik kud-a) zaspao i to ne svojom vec krivnjom moje najdraze mi legice Kiki jer je ona odjebala budilicu (a ko i ne bi da mu zvoni u pol pet ujutro??)...ali dobro...to smo pregrmili...presli smo kod Udvara i stali na prvoj benzi (neiozastavna tradicija nase folklorne skupine) popiti kavu,kupiti alkohola,energetskog pica i tak dalje..i krenuli smo put Mohacsa da bi pokupili svirace...dogovor s njima je bio u pol osam...ali..da ne bude tako savrseno cekali smo skoro sat vremena na dragog primasa koji je zaspao...ali neka,kasnije ce se ispotaviti da se isplatilo...i krenuli smo dalje i oko sedam sati navecer smo bili na madj. granici(kod Ukrajine)...Madjari ko Madjari – zasto bi nest bilo jednostavno kad se moze komplicirati—naime, nisu znali sto je Atacarnet...pa dok su oni sve ispozivali i skontali o cem je zapravo rijec,proslo je oko sat vremena..rjesili smo nekako s organizatorima da malo pomaknu predstavu jer smo zapeli na granici..i tako..prosla muka na granici..dosli mi tam u ajmo nazvat kazaliste i odgledali predstavu u izvedbi prijatelja Slovenaca...predstava odlicna bila...u pauzi izmedju cinova odlucile kiki i ja otici na wc..jebote led wc-a li..majke mi da najgori zatvorenici na svijetu imaju bolji wc od ovog sto je bio u „kazalistu“...skoro sam se zbljuvnula..ali neka...poslije predstave vecera...poslije vecere osli u hotel...a hotel...otkad putujem s folklorom na bolji smjestaj nisam naisla..sobe s klimom,TV-om,vlastitiom kupaonicom,podnim grijanjem...ma da i ne pricam...i tak mi se smjestili i osli u predvorje hotela gdje su bili poznanici iz Rumujnske..malo se zarakijali..u sobi nas je bilo pet..jedna od cura je odlucila da ide gore spavat jer je bila umorna (i mi smo bili ali nismo se dali)...i nekih dvadesetak minuta osli i mi za njom.kad ono pokucamo prvo tiho na vrata da ne probudimo citav kat...ne odaziva se ona..aj mi malo jace..ona i dalje nista..skoro smo vrata razvalili a ona se nije odazvala....probudili smo neke ljude na katu od toliko lupanja..probudili su se svi osim one koja se trebala probuditi...pozvali smo likicu koja je imala rezervni kljuc,ali ni ona nije mogla otvoriti vrata jer je ova mala pametna ostavila kljuc u bravi...i tako da nam je sin organizatora ponudio da spavamo kod njih u sobi (a u sobi sami decki)..nama kao tesko palo..meni je bilo tako svejedno jer sam bila jebeno umorna...i tak se nas cetri doteple kod deckica u sobu i na bracni krevet se nabacale mi i dva decka...spavala sam ko vjeverica...stisnuta sva..i cijelo vrijeme sam jela kosu moje najbolje legice...fala Bogu pa ima kosurdacu ko dikobraz...ma uf...i pred jutro negdje oko sest sati (spavali smo 4sata,ni toliko) sidjemo mi opet u nasu sobu i pokusamo pokucati...ova krava i dalje nista...pozvali mi jednu zenu koja je Rambo...kad je ona stala kucati...ajoj...ova je odma otvorila vrata..i jos ona nas pita di smo mi u pi... materini..ma joj..i tak to je tek dan prvi pocinjao...za doruckom je cijeli hotel znao za nasu avanturu...uf..poslije dorucka smo osli u jedno mjesto pogledati neki dovrac..pricali su o njemu ali moje oci kao i oci mojih cmerica su bile uprte u bulje prijatelja nam Slovenaca...komada li??ajoooooj...raj za oci....tak da neam pojma ni u kojim mjestima smo bili ni o cem je bila rijec..nas primas se cijelo vrijeme igrao sa svojom violinom..svirao je sve sto mi je bilo na srcu...svaki zvuk koji je proizvela violina stvarala mi je nostalgiju za vremenima koja su prosla..lik zna svirati od Bogdana dosta stvari...raj za usi...i tako da smo dan provodili razgledavajuci,fotografirajuci itd...obavili smo i prvi nastup...bio je odlican..tim vise sto je hladnocu koja je vladala vani dok smo cekali red na nastup,nadomjestio alkohol,svirka,ples i – Slovenci...hehe..ludilo..kad smo se vratili u hotel i otusirali se i sve to,otisli smo u predvorje gdje nas je cekao – primas i nekoliko Slovenaca...raspalili smo plesati na cardas i na Djurdjevdan koji tako lijepo zvuci na violini..isse..i dost kasno smo osli spavat...treci dan je budjenje isto bilo u sest..taj dan smo obilazili spomenike...prevalili oko 400km i tako...bili u planinama i tako...

24.04.2007. u 21:25 | 1 reci nest kad si tu | Printaj | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Srpanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)
Studeni 2006 (16)
Listopad 2006 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



reci nest kad si tu

Par pametnih o....

Blog je nastao iskljucivo iz puke znatizelje...zanimalo me u cem je stvar...obozavam pisati...mozda je vecina stvari koje napisem glupost, ali to je iskljucivo moje misljenje koje se moze u dogledno vrijeme promijeniti...obozavam zivjeti,svaku sekundu cijediti cari zivota kao narancu...

moj moto je:
Svojom srećom gradiš tuđu sreću,
a svojom tugom narušavaš sreću drugih

...voljela bih svoja jedra razapeti na nemirnom moru nade,
a valove straha ostaviti da zapljuskuju obalu...by me...


Zvonko Bogdan

"..ako jednom odes ti nemoj mi se vracati,necu laznog oka plam radije cu zivjet sam..."
"...evo banke cigane moj,cigane moj sviraj mi ti..."
"...zenit cu se ja,zena mi treba,koja znade svasta raditi, a ja cu se gospodarit po tim Somboru..."

tamburica mi je slaba tocka..


Đorđe Balašević

njegove pjesme,balade jednostavno ne mogu covjeka ostaviti ravnodusnim...kada mi je bilo najteze utjehu sam nalazila u njegovim pjesmama (medju ostalim)...

Život je more..

Život je more, pučina crna,
po kojoj tonu mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna.
Ja se ne bojim velike vode.

Lome me vali, nose me struje.
Oseka sreće, a tuge plima.
Šiba me nebo bičem oluje,
al' još se ne dam i još me ima.

U jutra rana
plaše me senke minulih dana.
Sećanja mutna kao u laži,
kao u snu...

Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve više padam,
i sve su jače ruke
što me vuku dnu...

Možda će žena svilenog bedra,
koja me zove i pruža ruke,
uliti vetar u moja jedra,
do nove žene, do nove luke.

Slovenska

"Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treći čin.
Nek' mi ne drže govore, nek' drugom pletu lovore,
ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu."

...a covjek strahujuci od tezine svojih rijeci,sakrit ce lice u vlastitu sjenu...

nas je planet
radostima
ubog nesto.

treba
otimati
radost
danima sto bjeze.

na svijetu
umirati
nije tesko.

stvoriti
zivot
daleko je teze.

-*-*-*-*-

hocu da u smrti budem sa siromasima
koji nisu imali vremena da je proucavaju
dok su ih batinali oni
koji su podijelili i uredili nebo.

evo da nabacim par linkica i ja:

Fleš - čovjek zna! smijeh
Sogoricepartysmokin
Why is the deadliest sin to love, as I loved you..zujo
Kikicaheadbang
ushiuracthumbup
Sabakiss
arhiva mojathumbup
Sokice-Pulahrvatskasmijeh
Japylud
Martina-Pulawave
Martina-Pula novi blogwavezujo




pogledaj me....

pogledaj me još samo jedamput,
molim te....
da, tu sam, upravo tu gdje si me i ostavio,
zar me ne vidiš...?
ležim bačena kao krpa pod tvojim nogama,
molim za samo još jedan pogleda....

pogledaj me još samo jedamput,
gdje je nestao onaj neobjašnjivi sjaj iz mojih očiju?
zašto si ga ukrao?
gdje su nestali svi oni dodiri i mirisi...?
zašto si mi ih uskratio?

pogledaj me još samo jedamput,
i reci vidiš li me?
mene kao onu osobu koju si ti jako dobro poznavao
mene kao onu sretnu i razigranu curicu
koju si znao voljeti i ljubiti....

ma daj, pogledaj me....
sjećaš li se što sam ti rekla...?
želim da jednog dana dođeš pred moje lice,
pogledaš me i vidiš sjaj u mojim očima, jer....
sretna sam...
sretna ali na neki drugi način....
ja sam sada ona koju ti nikada nisi poznavao,
koju nikada niti nećeš upoznati jer svoju si priliku odbacio,
baš kao i mene....
zajedno s njom....

znaš, ovo jednostavno više nije tvoja stvar....
shvatila sam da ne mogu pratiti tvoj korak,
ne želim se više truditi,
ne trebaš mi!
izgubila sam te jer sam budna sanjala,
jer nisam bila dostojna tvog pogleda,
poljupca, dodira....
sada ionako nije važno....
shvatila sam da nisi niti ti dostojan mene,
mojih suza, moje sreće....

sada...
sada jednostavno postoji netko ko je toga dostojan...
nije kao ti, ne tvrdim da je bolji,
ne tvrdim da sam sretnija nego prije,
u tvoje vrijeme,
samo ti želi reći da sam ti zahvalana...
pokazao si mi da nekoga mogu voljeti,
naučio si me kako to drugima pokazati,
natjerao me da to izgovorim i sada...
da te zaboravim.....

i jesam, ali očito više nije važno....
uvijek ćeš imati posebno mjesto u mome srcu....
ovo nije oproštaj,
ne....

pogledaj me....
samo još jednom, molim te....
da, tu sam gdje si me i ostavio....
pruži mi ruku da se spasim,
dođi mi malo bliže....
zagrli me i ispričat ću ti priču....
priču o djevojci i mladiću koji su se nekada
možda čak i voljeli....
by:Saky