subota, 18.08.2007.

Suživot s problemima...

Eto, vratio se Šime :)

Eto, vratih se ja :) Vratio se Šime, Šime.. No, da nastavim o ukopanosti u probleme.

Stvarno ima onih ljudi koji ni za živu glavu ne bi priznali svoje probleme. Takvi, ono što ih muči, kriju i od sebe samih, kao kakvu sramnu tajnu. Ima i onih koji su zaokupljeni svojim nevoljama, kao da su u njih zaljubljeni. Takvi se rado podaju, i sebi i drugima, ali ništa ne poduzimaju da stvarno poprave svoje stanje.

Pretpostavljamo da će čovjek sve učiniti da brže prođe svoje nevolje, ali to nije uvijek tako. Čak vrlo često nije tako. Mnogi se jednostavno ukopaju u probleme, kao u nekakav rov iz koga ih je vrlo teško pomaknuti. Jednolično će ponavljati što ih tišti, ali će zato odbaciti svaki prijedlog da nešto sa sobom učine. Ili će preko takvih prijedloga prjeći kao da ih uopče nisu ni čuli, nastavljajući nabrajati što im sve nije kako treba.

Naravno, ima u tome velika doza obeshrabrenosti, osjećaja slabosti i paralizirajuće nemoći. Ali to ipak nije sve. Jedno je pokušati, makar se u tome i ne uspjelo, a nešto je potpuno drugo unaprijed dići ruke. Uostalom, ne znamo što možemo dok ne probamo. A da bismo išta pokušali, moramo to najprije željeti.

A ovdje prave i žive želje nema. Ljudi se ponekad problema drže gotovo grčevito, kao u strahu da bi, ako dobro ne pripaze, mogli bez njih ostati. One koji im žele pomoći doživljavaju kao opasnost, kao neprijatelje koji im žele oduzeti kakvu dragocjenost, kakvo blago bez kojeg je život teško zamisliv.

Od nevolja su sagradili svoj identitet, u njima našli svoj smisao. Čini im se da su našli odgovor na najvažnije od svih pitanja – tko sam ja? Oni su, eto, osobe sa takvim i takvim problemima, prepoznatljive i sebi i drugima. Život im izgleda ispunjen, do vrha. Svojih nevoljama se potajno i ponose, onako kao što ih se drugi srame. Eh, takve muke nitko nema, niti bi ih itko osim njih izdržao. Postoji i narcisoizam patnje.

Zar bi se toga trebali odreći? Zar da se izlože neizvjesnosti? To nikako...

Osoba koja se ukopala u vlastite nevolje nije uvijek osoba koja nije u stanju sa njima izaći na kraj, već je to nerijetko osoba koja zazire da to učini jer stahuje od neizvjesnosti, jer se užasava promjene.

_Josip_

| 10:02 | Komentari (0) | Isprintaj | #