Slomljena Srca

Može li biti koristi od neuspjeha? Može, i to velike, ukoliko smo odlučni da učimo na osobnim pogreškama.
Bojati se neuspjeha izgleda samo po sebi razumljivo. Ne donosi li neuspjeh brojne neugodnosti? Ne prisiljava li nas da se odreknemo onoga što smo namjeravali i ostavimo ono što smo željeli?
To je baš tako. Ali, ljudi se boje neuspjeha, čak i najmanjeg, u daleko većoj mjeri nego što je stvarni značaj posljedica koje neuspjeh donosi.

Nevolja je što većina neuspjeh doživljava kao dokaz vlastite nesposobnosti i niže vrijednosti. Kao razlog da sebe ponize i osude. Kao nešto čega se treba duboko sramiti.

Drugi će pak, za osobni neuspjeh okriviti druge ljude ili okolnosti, spremni da osude sve i svakog, gotovi da se žestokom ljutinom postave na čitav svijet.

Treći će odbiti priznati svoje neuspjehe, pokušavajući da ih nekako, jednostavno na silu, i sebi i drugima predstave kao vrstu dostignuća.

Četvrti će, iz straha od mogućeg neuspjeha, odbiti poduzeti išta, skučivši svoj život u vrlo uske okvire.

Nijedan od tih stavova nas ne vodi nikuda.

Neuspjesi su nešto što predstavlja dio života. Griješimo jer je to jednostavno ljudski, kao što je davno rečeno, ali se lako zaboravlja.
Griješiti nije strašno. Najveći problem nije u greškama koje nužno činimo, već u našem odnosu prema njima. Ne nanosimo sebi najveću štetu griješeći, već propuštajući priliku, ili čak odbijajući, da iz osobnih grešaka nešto i naučimo. Tako što ih previđamo ili ne priznajemo, tako što srdito osuđujemo sebe ili druge. Ili tako što se povlačimo iz života kako bismo zadržali iluziju o osobnoj nepogrešivosti.

Neuspjeh, iz kojeg smo nešto o sebi naučili, puno nam je korisniji od uspjeha koji nas je ostavio zaslijepljenima.

-Josip-