Slomljena Srca

Ljudima su praznici oni posebni dani koji barem na kratko presijecaju tok sive, monotone, dosadne i najčešće teške svakodnevice. Možemo li ipak svaki dan pretvoriti u praznik?

Kada praznični dani prođu, ljudi se, sa gorkim i mutnim okusom u ustima, vraćaju u tejskobu i mrtvilo, u životarenje bez poleta i radosti, u jedno tmurno ropstvo u kojem se guše i koje uništava ono najbolje u njima. Zašto, recimo, svaki dan ne bi pretvorili u praznik?

Svaki je dan poseban samim tim što je jedinstven i neponovljivi dio našeg jedinstvenog i neponovljivog života. Svaki dan nosi svoje draži i krije svoje radosti.

Samo se trebamo otvoriti i otkriti čari koje nam leže tu, na dohvat ruke a koje ne primjećujemo. Samo trebamo izaći iz oklopa koji smo navukli na sebe. Samo trebamo odbaciti oklop koji, uz škripu, vučemo kroz život i koji nas prije ubija svojom težinom, nego što nas štiti.

Tako ćemo ponovo pridobiti snagu da svijet oko sebe doživimo u njegovoj prisutnosti i da okusimo čar dana u koji smo zaronili kao u more. Otkrićemo tako da su dani prepuni mogućih radosti i zadovoljstava, u stvarima preko kojih obično prelazimo kao preko "malih" i nedostojnih pažnje, a koje su daleko uzbudljivije i koje mnogo dublje očaravaju od onih koje su proglašene "velikim" a koje to, u svojoj ogromnoj ispraznosti, zapravo nisu.

Otkrit ćemo onu tihu i smirenu, a žarku radost koja ne urla na sav glas, jer joj nije potrebno glumiti samu sebe.

Da, svaki je dan praznik jer je, što prečesto zaboravljamo, nezamjenjivi dio našeg jedinstvenog, neponovljivog života, koji tako bezdušno zapostavljamo..

Možemo li ipak svaki dan pretvoriti u praznik? Da,svaki sat, svaki treptaj, svaki događaj...ukoliko ih posmatramo kao jedinstveni dar, mogućnost, da baš kroz određeni događaj iskažemo sebe, "uvećamo" ono što jesmo - izlazeći iz oklopa, živjeći baš ovdje i sada.
Čini se da je najlakše utonuti u dogme, pravila, navike..ne, to je smrt za dušu, za čitavo biće...i na taj način može rasti samo oblak tuge, bezumlja u nama i oko nas.

Dakle, slavimo one predivne trenutke koji su tu, uživajući baš u onome što imamo, a ne beskrajno željeti ono što nije tu - s mislima da će nas baš to "nešto" usrećiti.
Krenimo i živimo osjećaj sreće, radosti, bez očekivanja, jer uvijek imamo baš ono što nam je potrebno. Život i ljubav i sve je baš ovdje, samo čeka da mi to i primijetimo.

Ja sam beskrajno zahvalan što sam shvatio dar života i proslave sadašnjeg trenutka. Za mene je svaki dan poseban!

-Josip-