Slomljena Srca

Ima ljudi koji su svoj život pretvorili u kaos, u kojem ništa nije na svojem mjestu. Neki baš kao da uživaju u vlastitom kaosu, nazivajući ga slobodom. Drugi se u svemu tome ne osjećaju najugodnije pa povremeno odlučuju da se konačno srede, što im obično ne uspijeva.

Naravno, kaos i sloboda su različite, međusobno suprotstavljene, nespojive stvari. Sloboda pretpostavlja izbor. U kaosu nikakvog izbora nema. Naprotiv, tu je čovjek igračka pukih, slijepih slučajnosti koje ga simultano bacaju tamo-vamo.

Oni koji kaos proglašavaju slobodom, koji ga predstavljaju kao svoj otpor stegi i prinudi, pokušavaju da pred samima sobom prikriju, kako žalosno stanje u koje su zapali, tako i svoju nemoć da se iz njega izvuku. Kako im je stalo do lijepog mišljenja o sebi, uljepšavaju ono u što se ne usuđuju dirnuti te i zbog razloga što to ne mogu promijeniti.

Oni koji se povremeno pokušavaju izboriti sa svojom kaotičnošću u tome ne uspijevaju jer njihova odluka ne zadire duboko, već grebe po površini. Takve osobe pokušavaju promijeniti svoje ponašanje, a da zapravo ne promjene ništa u sebi. Barem ne ništa bitno, ništa od temeljne važnosti.

Kaotični ljudi su nevolja za okolinu, jer i druge pokušavaju uvući u svoju kaotičnost. Često remete tuđu organizaciju, tuđe planove, tuđe rasporede i ljuti ih kada ih zbog toga opominju ili prekore. Dijelom zato što ne mogu drugačije. Neorganizirani, nisu u stanju uklopiti se u tuđu organiziranost. Dijelom iz potrebe da drugima pokvare ono što im samima nedostaje i da druge ometu u onome što sami nisu u mogućnosti postići.

Kaotičnost proizlazi iz duboke unutarnje nesređenosti. Kaotična osoba ne uspijeva uskladiti svoj život jer nije usklađena sama sa sobom. Razapeta je između većine međusobno nepomirljivih želja, potreba, htijenja. Ne može donjeti nikakvu odluku jer ne pristaje na odricanje. Zato prepušta vlastitim impulsima i vanjskim okolnostima da, od trenutka do trenutka, odlučuju umjesto nje.

Kaotična osoba htjela bi sve. Zato odbija prihvatiti ograničenja, kako osobna tako i ona vanjskog svijeta. Tako je, recimo, u stalnom sukobu sa vremenom, čiju ograničenost doživljava kao prisilu.

Kaotična osoba ne poznaje sebe. Ne uspijeva se pribrati jer ne zna što zapravo jest, a što nije, što može, a što ne može biti...

-Josip-