Slomljena Srca

Sami sebi izmičemo. Ono najbitnije o nama samima lako nam promakne ili proleti. Puno toga previdimo jer ne želimo vidjeti. Dnevnik je korisna alatka koja nam može pomoći da se fokusiramo na sebe same.

Vodeći dnevničke bilješke ponovo prolazimo kroz svoj dan. Kroz događaje i doživljaje koji su ga ispunili. Kroz nade i razočaranja, radosti i tuge, srdžbe i strepnje. Kroz polet ili potištenost. Kroz uvrede koje su nam nanjeli i one koje smo sami nanjeli, drugima ili sebi. Kroz ono što nas je porazilo i ono što nas je ojačalo. Kroz svoje pobjede i svoje poraze. Kroz svoje uspjehe i svoje promašaje.
Vrijeme koje posvetimo dnevničkim bilješkama je vrijeme koje smo posvetili sebi.

Važno je da pritom pustimo misli da nam teku što slobodnije, uz što manje svijesne kontrole. Da ne zaobilazimo ono što nam izgleda smiješno, beznačajno ili ponižavajuće. Što se manje kontroliramo, to bolje. Važno je da iskažemo sve. Da povratimo sve ono što u sebi nosimo, jer ono što u sebe zakopamo nastavlja nas trovati iz zasjede. Neka nas i misli i osjećaji slobodno ponesu. Dopustimo da se naš osobni život što dublje ureže u nas.

Doživjet ćemo olakšanje, kao da smo se riješili nekog tereta. Osjetit ćemo se pročišćenijim i bližim sebi.

Vraćajmo se na ono što smo zabilježili. Zamislimo se nad tim. Pregledavajući svoje bilješke, moći ćemo otkriti obrasce koji oblikuju naše postupke i naše emocije. Moći ćemo prepoznati okove koji nas stežu i otrove koji nas uništavaju, kako bismo ih se mogli osloboditi.

Budimo što je moguće redovniji. Bilješke u dnevniku su razgovori koje vodimo sa sobom samima. Ne tražimo izgovore da ih izbjegnemo ili propuštamo. Kad imamo vremena za sve drugo, možemo naći vremena i za sebe. Nismo baš toliko zauzeti kao što nam se možda čini...

-Josip-