yazza

utorak, 22.08.2006.

po ko zna koji put bjezhim...

... od vrucine :)

Chetvrtak
Ema pita shta cu raditi za vikend. Idem kod mame. Mozhe li sa mnom? Pa naravno, taman cu imati drushtvo za voz. Onaj gadni smrdljivi putnichki voz...

Petak
Krecemo u 22:20. Voz je i dalje prljav i ogavan. I dalje je pun puncijat. I dalje mu treba vishe od tri sata da predje nekih jebenih 60 kilometara od Sofije do Dimitrovgrada. Kao da zhivimo u nekom izmishljenom svijetu u nekom predalekom vijeku pa smo chuli da nam trebaju granice, ali nismo sigurni shta s njima da radimo. I kako se to regulishe u 21 vijeku u nekom realnom svijetu, samo par stotina kilometara na zapad. Kako bilo - krenuli smo.
Uvijek se nadje neko iz Dimitrovgrada ko me prepozna, pa se tako upoznajem s ljudima po ko zna koji put. Uvijek zaboravim lica i imena. I svi se chude kako se ja to ne sjecam. Ja sam rasijani profesor.
Nije dosadno putovati tako ali me mozhe izbaciti iz takta shto nikad ne znam kad cu stici i hocu li biti gladna. Osjecam se prljavo chim se popnem u voz. Shta bude nakon tri sata vozhnje (pardon, uglavnom stojanja u mjestu) ne mogu vam ni opisati. Napravila bih ne piling chitavog tijela, nego ni ja ne znam shta bih napravila!!! Jednostavno, kad udjesh u voz morash biti psihichki pripremljen da je to jedan drugi svijet, pred kojim mi i Ankh-Morpork izgleda chist, uredjen i svijetao.

Nekako smo stigle. Negdje u noci. Mama je napravila kafu, kao i uvijek. To je taj nash ritual - mogu biti gladna, i pospana, i skapana, izmrcvavljena - to se ne pika. Mama pita shta cu, ja kazhem uvijek kafu, i pochinjemo preprichavati vazhnije dogadjaje.

Subota
Subota je vec bolji dan. :) Bar sam malo odspavala, nema onog jutarnjeg stresa kad se mislim da li cu zakasniti na posaoako produzhim josh maaalo spavati...Nesnosna vrucina. Jedan od najtoplijih vikenda ovog ljeta. Kao u Sahari.
Ajmo opet kafa, mama i Ema su vec ustale. Onda brzinski doruchak - mrzim gubiti vrijeme na jelo. Onda dolazi Jerma. Eh... Dok se neki drugi kuvaju na preko 40 stepeni u netonskim zidinama, kao u tvrdjavi, mi se brchkamo u nevjerovatno toploj za nju samu Jermi. Oko nas se razgranale planine, kanjon rijeke je predivan, drvece nam stvara hlad, rijeka i kamenje po dnu poseban uzhitak... Mmmmm tako bih mogla dugo :). Chak mi je u jednom momentu bilo i hladno. Kad smo izashli u "obichni, realni" svijet opet je bilo vruce. Ali eto mi smo bar na kratko pobjegli. Ostaje josh da prezhivimo vrucu nedjelju.
Onda kako to obichno biva, sasvim sluchajno vidish neke ljude, koje znash od ranije, ne bash dobro, ali dovoljno da im kazhesh zdravo :). Govore o bazenu. Nekom dobrom. Idu tamo vec chetiri dana, svako jutro i do uveche. Naravno da mi nije trebalo vishe od akademskih 15, u mom sluchaju secundi, a ne minuta da kazhem "Ema sutra smo tamo :)".

I tako smo vec drugi put u roku od 48 sati pobjegli od vrucine. Mogla bih tako svaki dan bjezhati :).
U hlad bora na Mlinama ili u kamene sjenke Dubrovnika ili u predivnu kamenjaru rijeke Jerme ili na ovako malo civilizovaniju varijantu bazena sa hladom chempresa...

Uzela sam kutiju ronhila mentolasha i jedino shto je kvarilo dozhivljaj je bilo to shto me niko od prisutnih ne mozhe shvatiti shta znachi taj mentolash. I shto je veselo ali ne onako kako smo se do chetiri ujutro smijali da su Ivanu boljeli i stomak i jagodice, a ja koja sam dosta prichljiva, chak pochela shutjeti vishe od deset minuta. Bilo je drugachije. Nisam imala onaj osjecaj kao da sam se vratila u proshlost, u vrijeme kad nam je jedina obaveza bila odrasti, poslije jedino prezhivjeti. Kad nam je trebao samo sunchan dan za otici na rijeku, pokupiti gitare i ne mariti uopshte ni za shta na svijetu cijelom. I nisam imala onaj osjecaj da sam kod kuce, koji sam zadnji put osjetila u Mlinima, Mostaru i na ulazu u Sarajevo.

Dodushe, da ovako iskreno priznam, ja sam samo htjela pobjeci od vrucine... Tako da sam samo to i dobila...

I nisam vam nishta drugo htjela isprichati, samo to da sam zadovoljna chak i kad uspijem bar na kratko pobjeci od vrucine... Bash nishta drugo vam nisam htjela reci...

A bazen je imao jakuzi, vodopad i hladno pivo na baru.

Ja sam gledala onu loptu kojom smo se igrali i mislila kako sad nemam kome reci onu kultnu rechenicu "Na lopti pishe Bosna" jer me niko ne bi skuzhio i morala bih objashnjavati. A oni bi samo gledali i chekali produzhetak. Kao u onim glupim vicevima...

Na lopti nije pisalo Bosna, a mozhda i jeste - to vam je kao u Malom princu - mozhda vidish onog slona shto ga je zmija progutala a mozhda ga ne vidish.

Ponedjeljak
Jest malo zahladnilo. Taman da ne moram opet bjezhati.



http://www.pirot.net/objekat.php?y=&passkey=b2jH2UFCaalTYFwHXlOJXHDAF0tlHOTOLVQSYQ17SUcgKBV9amZO8gs08L1DV&h=&k=5&p=2&o=1

http://host.sezampro.yu/Freebiking/Turoteka/2001/Jerma2001/2_jerma.htm
- 20:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #