Opis bloga

Ovo djelo je ustupljeno pod Creative Commons licencom Imenovanje 2.5.


OVAKO, EKIPA...Ko pošalje LANAC SREĆE ili one pizdarije ŠALJI DALJE ili ikakav spam drugi... Zauzvrat dobije izbrisan komentar, prijavu kod admina i zabranu komentiranja... Pa se vi igrajte! Kissach...

One more thing: NEMA PREPISIVANJA MOJIH PJESAMA I reklamiranja kao svojih... Znate to vam se zove PLAGIJAT i cak je kaznjivo zakonom... Ne se igrati!!! To ću isto prijavljivati adminu ako koga uhvatim!


Flow Rida Lyrics

TKO JE ...~* Broken Smile*~...???

...~* Broken Smile*~... je jedno cudljivo bice koje nije na "ti" sa svim pravilima stvarnosti... Kada joj je dosta svega, pobjegne medu slobode svoje mašte i luta beskrajima...

...~* Broken Smile*~... piše pjesme jer joj je uvijek bilo lakše pretociti osjecaje i rijeci u stihove nego zaplakati i priznati...

...~* Broken Smile*~... uvijek nosi osmjeh na licu, vesela, uvijek spremna na zabavu i zajebanciju... Ipak, lako se rastuzi i zatvori u sebe... Tada je ne dirajte ako niste My Baby jer lako plane... Tipicna racica! =) Voli ples, zabavu, dobru glazbu, voli svoga Brata, Frosta, Kiky i Dubre malo jer su joj najveca podrska u zivotu mada ih s vremena na vrijeme izluduje... Voli svoju ekipu iz Velegrada Baby Blue Eyes, Brunchy, Noru Foru jer bi moj zivot u Velegradu bio totalno drugaciji bez njih... I ona ih svih voli i naziva svojim prijateljima. Ona voli nekog pod nazivom Tecktonik i taj neko je ono sto je drzi kad pada, cuva kad je u opasnosti i voli kad je nevoljena...! Al ona prvenstveno voli sebe i priznaje da je donekle egoista... Ona je ambiciozna jer su je takvom stvorile zivotne cinjenice i ona je kuja kad to život trazi od nje... Ona je otkacena, manita, spaljena i sve što ide uz ta tri komplimenta... Ona se zna sakriti iza laži....

Jednostavno ...~* Broken Smile*~... je happy osoba!!!

I da, eventualno, ...~* Broken Smile*~... je ovisna o ovome blogu... i o Fejsu...

Evo ovoliko vas me voli (ili ne voli!)

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Zajedno protiv plagijata

...Music in my velvet world...

My Immortal

I’m so tired of being here
suppressed by all of my childish fears
and if you have to leave
I wish that you would just leave
cause your presence still lingers here
and it won't leave me alone

these wounds won't seem to heal
this pain is just too real
there's just too much that time cannot erase

when you cried I’d wipe away all of your tears
when you'd scream I’d fight away all of your fears
and I’ve held your hand through all of these years
but you still have all of me

you used to captivate me
by your resonating light
but now I’m bound by the life you left behind
your face it haunts my once pleasant dreams
your voice it chased away all the sanity in me

these wounds won't seem to heal
this pain is just too real
there's just too much that time cannot erase

when you cried I’d wipe away all of your tears
when you'd scream I’d fight away all of your fears
and I’ve held your hand through all of these years
but you still have all of me

I’ve tried so hard to tell myself that you're gone
and though you're still with me
I’ve been alone all along

when you cried I’d wipe away all of your tears
when you'd scream I’d fight away all of your fears
and I’ve held your hand through all of these years
but you still have all of me

The reason

I'm not a perfect person
There's many things I wish I didn't do
But I continue learning
I never meant to do those things to you
And so I have to say before I go
That I just want you to know

I've found a reason for me
To change who I used to be
A reason to start over new
and the reason is you

I'm sorry that I hurt you
It's something I must live with every day
And all the pain I put you through
I wish that I could take it all away
And be the one who catches all your tears
That's why I need you to hear

I've found a reason for me
To change who I used to be
A reason to start over new
and the reason is you [x4]

I'm not a perfect person
I never meant to do those things to you
And so I have to say before I go
That I just want you to know

I've found a reason for me
To change who I used to be
A reason to start over new
and the reason is you

I've found a reason to show
A side of me you didn't know
A reason for all that I do
And the reason is you

Daddy

He's out your system yeah it too you a while
You got your family back and you got your smile
And you promised your sister that you'd never go back again

But friends keep telling you what he did last night
How many girls he kissed how many he liked
And you try to remember that there's no way you could ever be friends

But now you're
You're looking like you really like him like him
And now you're feeling like you miss him miss him
You're speaking like you really love him love him
And now you're dancing like you need him need him

(Chorus)
Put it in your pocket don't tell anyone I gave ya
It can be the one you run to the one that saves ya
It can be your daddy daddy if you take it gladly gladly
Yeah
Daddy Daddy

He kissed you on the lips and opened your eyes
You had to catch your breath got such a surprise
And you always forgot how it feels to live in his lies

He pulled you closer said he'll never let go
You couldn't trust him but you never said no
In that moment he made you forgot how it feels when he's gone

But now you're
You're looking like you really like him like him
And now you're feeling like you miss him miss him
You're speaking like you really love him love him
And now you're dancing like you need him need him

(Chorus)
Put it in your pocket don't tell anyone I gave ya
It can be the one you run to the one that saves ya
It can be your daddy daddy if you take it gladly gladly
Yeah
Daddy Daddy

You're looking like you really like him like him
(I can kinda like him)
And now you're feeling like you miss him miss him
(I kinda miss him)
You're looking like you really love him love him
(And now you love him)
And now you're dancing like you need him need him
(Need him)

(Chorus) x2
Put it in your pocket don't tell anyone I gave ya
It can be the one you run to the one that saves ya
It can be your daddy daddy if you take it gladly gladly
Yeah
Daddy Daddy

...SAY GOODBYE TO MY VELVET IMAGINATION...

četvrtak, 31.07.2008.

I know we're cool...

Opet se malo vraćam na proslost...
On je prva osoba koja mi je značila sve...
Osoba kojoj sam medu prvima pisala ovaj blog...
I njegovo ime je Sk8er...



Možda igrom okolnosti...
Možda prstom sudbine...
Raspali smo se nakon dva mjeseca...
On je ubrzo našao novu curu...
Ja sam imala svoje veze, vezice, spletke i igrice...
A mi smo ostali prijatelji sa uspomenama i pogledima skrivenih značenja...



Da...
Nakon gotovo godine dana otkad su se naši tragovi potpuno razdvojili...
Opet se srećemo...
Ali u drugačijim okolnostima...
Ozbiljniji...
Nismo više djeca kao onda...
Pricali smo cijelu vecer...
Sk8er i dalje ima djevojku...
Gotovo dvije godine i voli je fuuul...
Ja danas imam Tecktonika...
Skoro dva mjeseca smo vec zajedno i happy sam zbog toga kao nikada...
Spremna sam ponovno voljeti nekoga tako snazno da je to za nevirovati...
I... To je jednostavno to...



Ono nešto više...
Možda nije bila ljubav...
Ali bilo je više...
To nešto preraslo je u prijateljstvo...
Prijateljstvno osnovano na dubini osjecaja dvoje djece koja su odrasla...
Sreću jer smo oboje našli nešto što smo tražili...
A nismo našli zajedno...
Jer dovoljno smo odrasli i dovoljno pribrani da pricamo o sadasnjim ljubavima...
O onima koji su danas cijeli nas svijet...



"Drago mi je da si sretna! Ti zasluzujes to!" rekao mi je...
Znam...
I on zasluzuje srecu...

Divno je kada shvatis da netko tko te jučer volio, danas može biti tvoj prijatelj i biti sretan zbog tvoje sreće...

Hvala...

ponedjeljak, 28.07.2008.

"Ej, draga... Fališ mi..."

Volim kad mi kaže da mu falim...
Najslađe je kad mi napiše samo to...
Jer u te dvije riječi otkrijem još masu toga...
Da mu je stalo...
Da misli na mene...
Da me treba pored sebe...
To vam je ono: KRATKO, ALI SLATKO!



Ipak... već par dana me pucaju neki filmovi...
Valjda PMS...
I ovaj post pišem već treći put...
A Tecktonik očito ne zna koliko ja mrzim pisati ovakve postove...
Jer... Nevjerojatno je kako vas sitnice mogu izbaciti iz takta ili izluditi...
Vjerujem da ove moje gluparije u glavi jesu sitnice kojima se zamaram bezveze... Tj, nadam se...
...
Mislim...
...
Ma kužim ja da on radi, da nema vremena uz sve obaveze tamo i izlaske svaku večer i ekipu koja bi garant propala bez njega da jednu vecer ostane doma...!
Ali ja trebam taj fuckin razgovor...
Jbg, žensko sam...
A nama treba razgovor više od poljupca, dodira pa i samog sexa...
I ako se zbog toga trebam čak i ispričati...
Dragi, sorry, ali drugačije ne mogu... I ne želim...
Priroda je zajebana stvar...

I da... Stalo mi je... Neću da pomisli ikad drugačije...
Zaista je...
Jer da nije...
Davno bi Tecktonik bio priča poput Ribice...
Vratila bi se na početne staze i pogreške gdje sam navikla na patnju...
Možda k Slovu G ili "Milenom" (a baš mi je predrag, nema što...) koji i dalje pila na mob... Svakodnevno...
Ali stalo mi je i želim samo Tecktonika pored sebe... I previše...
S njime sam navikla na bolje, na to da sam happy...
I ne bi ja bila volko u šlusu da nisam...
Prvi put osjećam da nekome zaista pripadam...
I da mi to paše...
Heeej, pa meni paše to što sam njegova...
Ja!!! Koja nikad o nikome nije htjela ovisiti... Meni paše da mu pripadam...
Pa neka razmisli malo...!!!
I neću, zaista neću da se cijela naša veza svede na maženje, poljupce i sex, mada mi sve to paše nemilo i sve je to predobro s njim i navukla sam se ko najveći narkoman...!
Jer znam da u sve to i on i ja unesemo sve osjecaje...
I baš se zato ne želim jedan dan probuditi i shvatiti da je sve to rutina, shema po kojoj igramo ovu igru i po kojoj djelujemo...
Ne želim jednom shvatiti da smo stranci koji ne znaju ništa o životu onog drugog...
Zato mi je i palo napamet...
Dragi, mislim da ćeš se neko vrijeme morat zadovoljiti apstiencijom... SORRY...
Ako se ja budem mogla suzdrzati...
jbg...

Jer zaista trebam i riječi...
Zvuči nevjerojatno, zar ne?
Ali trebam više od fališ mi, želim te, mislim na tebe ili malih perverzarija na koje nam se razgovori svedu u zadnje vrime...
Oni petominutni nazovi razgovori!!!
Trebam više...
Želim jednu fuckin večer sa shemom razgovora...
I mogli smo je imati večeras... ali jbg, nismo...
Btw... Nisam baš fan rečenice: "Čuješ, draga, moram ići, ekipa me čeka..."
Nije da sam protiv ekipe i protiv njegovih izlazaka...
Samo neka on izlazi, zna da ću i ja... U to može biti siguran...!
Ali oni su tu, vide ga cijeli dan svaki dan...
S njim su svako večer...
Svaki dan kad uvati vrimena...
Oni te imaju cijeli život...
A ja???
Postajem ljubomorna na njih, majke mi!
I onda dobijem tu rečenicu...
Mada i takav razgovor završi sa fališ mi, draga... Mislim na tebe... Volio bi da si sada tu...
I ja se svaki put iznova rastopim na sve to.... (ponavljam: jer mi je stalo puuuno više nego što zna!)
Ali volila bi i da shvati da se bojim da će doći dan kad će to reći čisto iz navike i jer sam ja navikla da mi to kaže, jer je on navikao da mi to kaže...
A ja to nećuuu...
Hoću biti dio njegovog života, VEĆI DIO od toga da sam mu samo cura...
Želim da mi priča... O sebi, svom životu, problemima,zadovoljstvima, o prošlosti, čak i sadašnjosti...
Jer osjećam se tako izvan svega toga...:(
Daleko...
Još uvijek najviše fizički...

I još sam u šlusu zbog neceg...
Jer ono... da zna sve ovo...
možda bi ispalo da imam nešto protiv njegove ekipe...
izlazaka...
zabave...
da sam naporna i ne znam što još...
a nista od toga nije istina...
baš nije...

Ali ipak...
Rekla sam da shvaćam, kužim, razumijem, znam...
To je tako zasad... Dok je na Otoku S... Biti će bolje kad se opet vrati u Grad...
Stoga kužim...
Ne znam...
Valjda...
...
Ili ću jednom skuziti...
Kad nađe više vrimena da mi objasni i da prica sa mnom...
Predpostavljam... opet... kad dode u Grad...

Jbg, kad me razmazio... NEMILO...



I btw, dragi... Fališ mi... Ali iskreno...
Fališ mi...

srijeda, 16.07.2008.

...ako nas tuzne jutrom probude... ja cuvam osmjeh za tebe...

on je bio faca...
u prvome razredu srednje za njega su se ljepile cetvrtasice...
zvale ga na kavu...
a on je odlazio s njima gdje god je trebalo...
nisu mu bile vazne one, samo on...
njegovo zadovoljstvo...
bio je u fazi metala i opasnog izgleda...
postao je sminker na terapiji techna...
faca...
cooler...
sjecam se kada mi je prvi put pruzio ruku...
i rekao, drago mi je...
a kao da mu nije bilo...
kao da uopce nisam bila tu...
okrenuo je glavu niti ne poslusavsi moje ime...
nisam mu bila u rangu...
pored njega vrtjela se plavusa...
barbika...
takve su se palile na njega medu ostalima...
takve su dolazile u obzir...
ne radi gluposti ili manjka karaktera kojim su se hvalile...
vec zbog savršenosti...
on... je težio savršenstvu...
on je bio faca...



on je... cool...
jednom riječju, savršen...
drugaciji je...
on se utapa u technu...
još uvijek teži savršenstvu...
ali drugacijem...
on danas pored sebe nema barbiku koja ce zadiviti svijet...
što svojom gluposti što savršenim proporcijama...
on... ima malu brinetu koja se voli hvaliti...
koja je luda i otkacena plesacica...
koja sebe voli i voli ono što je...
on pored sebe ima mene...
i on je faca i dalje...
jer je to što je...
nježan, strastven, perverzan, otkacen, drag, sexy, voljen i zaljubljen...
i mada dalje za njim uzdisu cetvrtasice i sadasnje prvašice...
al on je moj...
i bio je od našeg ponovnog susreta...
i ja sam mu vazna...
prije svega ja...
cak i prije njegovog samog zadovoljstva, stojimo ja i moje zadovoljstvo...
hirevi...
zamisli i strahovi...
razmazio me...
ali on je i dalje faca...



A ja?
Upoznala sam bol...
Upoznala sam zaljubljenost...
Upoznala sam opsesiju i ovisnost...
Ali osjecaje koje on budi u meni tek upoznajem i jos se ne znam ravnati s njima...
I drago mi je da je tako...

Btw... Još 10ak dana i eto ga k meni...
A sutra... Sutra ide na Zrce... I tako se bojim... Ali vjerujem mu... =D

ponedjeljak, 14.07.2008.

Zovem da ti čujem glas... =P

Jesam li ja vama ikad rekla kolko ja mrzim mobitele... Grr...
Bemti...

Okey...
Skriveni pozivi...
Njih se još i lako pretrpi...
Samo se lijepo nasmijem...
A što drugo???
Što ljudi stvarno misle da ce postici ako me nazovu sa skrivenog...
I ako mi kazu da je Tecktonik na nekoj plaži... S nekom crnkom...
Da se šeče ruku pod ruku s nekom plavušom... Na otoku kojem oni ne znaju ime...
A on na drugoj liniji...
Hmm...
Mislim stvarno...

I što onda?
Zar stvarno vjeruju da cu ja puknuti?
Nazvati ga, tj prebaciti liniju...
I poslati sve što mi imamo k vragu radi jednog glupog telefonskog poziva...
Ah... Ljudske zablude...



Teže je kad neko pokuša otvoriti stare rane...
Neki dan stigla mi je poruka na mob...
"Hej, mala, kako si...?"
Hmm...
Nisam znala tko je...
Sada znam...
Lutalica iz moje proslosti...
Nekad jaaako vazan... Sada pretty nevazan...
Porukica po poruka...
Razgovor za razgovorom...
I ja se prestajem javljati...
Postao si nedokaziv...
Počeo si sa istim pitanjima kao prije...
Onima zbog kojih sam bila u stanju odjebati vezu...
Sada više ne...
Tvoje "Mala, nisi u redu koliko mi značiš!" meni više ne znači...
Sorry...
Tvoje "Kava... Ti i ja... U zalasku sunca kao nekad...?" meni više ne predstavlja izazov...
Jer onda sam znala da neces doci koliko god sam te cekala...
Danas ne dolazim ja...

I prestajem se javljati...
Rekla sam ti...
Ti i ja smo prijatelji... Nista više...
Ja pripadam Tecktoniku... Nista više...
Ja sam sretna i voljena... Nista više...
A ti i dalje pilas...
Poruke masovne...
Neodgovoreni pozivi...
I ja se prestajem javljati laganini...
Sorry...
ALI ZIVOT IDE DALJE...
A ja jednostavno nisam djevojčica koja ce te traziti u kiši kao nekad...

ponedjeljak, 07.07.2008.

Ti si moje mirno more...

Zagledana u pučinu
Stojim...
Tvoj sat u ruci...
Slušam tišinu...
Tek zvuk srca i otkucaji brodskog motora...
Ti nisi pored mene...
Čekaš me...
Na mostovima što spajaju mora ljudi...
U osvitu noći uz zvuk zadnjih sunčevih zraka...
Predajem ti se...
Doći ću, znaš da hoću...
Makar tek da te pogledam... osjetim...
Jer...
Ti si mi sve što trebam...

*Mali trenuci moje inspiracije*

---

Moj 18. rojs je prošao...
Bilo je predobro, predivlje, prejebeno savršeno...
Nas 14 i 10litara pive, 6 litara vina, 2 votke i 2 stocka... Jaooo...
Nisam se puno napila...
Moja i Tectonikova ekipa... savršen spoj... kao on i ja... =)
Ekipa, hvala vam za predobru večer...

I da... Sjećate se da sam rekla da ću mu nešto pokloniti za moj rojs?
Jesam...
Dala sam mu dio sebe tu večer...
Onaj dio koji je zaslužio...
Onaj dio kojim sada zna koliko mi je stalo...
Tim djelom je moj i ja sam samo njegova...
Jer on je tako... nježan... pažljiv... drag... iskren... i samo moj...
Njemu je stalo do mene...
Vidim to i cijeli svijet to vidi zajedno sa mnom...

I mada... Malo se bojim...
Ne znam... Valjda jer sam takva... Nesigurna u sebe...
Jer... On... Ta razdvojenost izmedu nas... taj fuckin Otok S na koji je opet otisao... Mene nema... A curice oko njega...
Bojim se...
Ipak...
Vjerujem mu da neće ništa napraviti tamo, uz sve te strahove moje nesigurnosti...
Vjerujem u ovo nešto što imamo i to mi je dovoljno... jer on mi dokazuje da mu je stalo...
On je moj...

*Mada moram priznati da sam ljubomorna malo... Ipak bi ja da je on tu pored mene, a ne pored svih onih curica tamo...*

---

Btw...



*ovo je jedan moj komentar na jednom blogu... i činio mi se tako istinitim i tako važnim da sam ga odlučila staviti na svoj blog... =)*

---

Tectonik... FALIŠ MI...
Tko zna, možda ovo sve i pročitaš JEDNOM...

srijeda, 02.07.2008.

Dragi, ja ću ti biti inspiracija pa ne moraš iz čiste zajebancije... LOL

Prvo i osnovno...
Molim mlađe citatelje mog bloga da izvine za ovaj post ako je previše...
Ovaj...
Napredan! da, napredan... za njih...

LOL!!!



Znate...
Baš se dopisujem s dragim priko moba...
Dolazi u petak...
Jaooo...
I btw... Čitam neke sexy porukice po netu...
Hmm...
Auuuu... Ima svega... Em u njegovim porukama, em u porukicama na netu...
A meni mašta radi sto na sat... LOL
...
Sve u svemu...
Glavno da on dolazi u petak...

Eeeeeeeee DA!
...



BTW...
Je li vam decko ikad rekao da dok...
ma znate... drka... misli na vas...???
Hmm...
Ja si baš nešto mislim...
I ono...
Meni je ful sexy i ono čak poželjno...
Jer bolje da tada misli na mene...
nego na neku drugu...
zar ne???
Hmm...



Sorry...
Ali samo neprisutstvo Tectonika u mojoj blizini...
Uzrokuje povecanu perverznost u mojoj stvarnosti...
Hmm...
Jbg, i ja sam samo žensko biće i ne mogu uvijek biti dobra...
mirna...
krasna...
mamina maza... (kao da sam ikad bila!!!)

Kao što Niki kaže: BBB... Ne Bad Blue Boys... Već BIG BAD BITCH!!!

I jedva čekam petak... =)



Razlog naslova posta:

---