It's hard to remember how it felt before...
Passes things get more comfortable...
Opet se malo vraćam na proslost...
On je prva osoba koja mi je značila sve...
Osoba kojoj sam medu prvima pisala ovaj blog...
I njegovo ime je Sk8er...
Look how all the kids have grown, oh
We have changed but we're still the same
Možda igrom okolnosti...
Možda prstom sudbine...
Raspali smo se nakon dva mjeseca...
On je ubrzo našao novu curu...
Ja sam imala svoje veze, vezice, spletke i igrice...
A mi smo ostali prijatelji sa uspomenama i pogledima skrivenih značenja...
It's good to see you now with someone else
And it's such a miracle that you and me are still good friends
Da...
Nakon gotovo godine dana otkad su se naši tragovi potpuno razdvojili...
Opet se srećemo...
Ali u drugačijim okolnostima...
Ozbiljniji...
Nismo više djeca kao onda...
Pricali smo cijelu vecer...
Sk8er i dalje ima djevojku...
Gotovo dvije godine i voli je fuuul...
Ja danas imam Tecktonika...
Skoro dva mjeseca smo vec zajedno i happy sam zbog toga kao nikada...
Spremna sam ponovno voljeti nekoga tako snazno da je to za nevirovati...
I... To je jednostavno to...
And I'll be happy for you
If you can be happy for me
Ono nešto više...
Možda nije bila ljubav...
Ali bilo je više...
To nešto preraslo je u prijateljstvo...
Prijateljstvno osnovano na dubini osjecaja dvoje djece koja su odrasla...
Sreću jer smo oboje našli nešto što smo tražili...
A nismo našli zajedno...
Jer dovoljno smo odrasli i dovoljno pribrani da pricamo o sadasnjim ljubavima...
O onima koji su danas cijeli nas svijet...
After all that we've been through
I know we're cool...
"Drago mi je da si sretna! Ti zasluzujes to!" rekao mi je...
Znam...
I on zasluzuje srecu...
Divno je kada shvatis da netko tko te jučer volio, danas može biti tvoj prijatelj i biti sretan zbog tvoje sreće...