EVO DA OPIŠEM ŠTA SE DOGADALO....kad cu vise moći voziti taj jebeni motor al motor ne skuter...da se ubijes.... isla sam s onom kujom,kozom rominom do njenog decka covjek me tak ljepo isprovocirao da sam ga htjela nabiti šakom u glavu,slomiti mu sve kosti ma kunem se sobom da bih ga ubila da sam imala pistolj....koji majmun...on nju ucjenjuje...da za uskrs sam trebala ići u švicarsku ali nisam zbog ocjena...grrrrr...mrzim skolu....jebote...dabogda pukla granata i pobila sve profesore,a mi učenici ostali živi i sretni...ok odluta s teme...zatim kad sam se vračala kući zvoni mob. a u pičku maternu ko je sad..kad ono stara zove...baka umrla...napokon se rješila patnje,muka...ok i osla ja kuci po pare i osla u luno park...ma da nebi sjedila u kuci...a na sahranu sigurno nebi ilsa da nisu dosli rodaci..sutradan cekam,cekam,cekam,i cekam ja da se oni pojave...nema njih ode ja ljepo kod frendice zapaliti koju...
krenem da stavim plavu kapu...kad ono iz sobe neeeeee ni slucajno pa to je sramota baka ti umrla...a jebote...pukne mi film i izletim iz kuce...zbogom...jedva doceka čošak da zapalim...et mal se zajebavala s frendicom osla do konja...i do njene kuce...kad zove dolaz kuci ev stigli rođaci...ok evo me odmah...
poleti ja kući...dala jeleni cigare da sakrije za drugi put...dosla jaa...kad bum stvore se vanja i monika...ajmeeeee...ja onak gledam tko su oni....da nisu bili u kuci ja bi sam porsla pokraj njih....krute nismo se vidjeli 10 godina.....bas su se promjenili....ok usla ja u salon pozdravila se sa svima...sjela na kauc...kad upita me netko jesma se pozdravila s bojanom...a???i on tu?izadem ja bum opet šok...
ajd dobro...dečko pravi nema šta...:=)
pravi talijano....hihihi....osli mi na korzo cure bulje u njega....eh da nije bilo vanje,mene,i monike nebi on dosao ziv kući....ne ne...zatim ostavili mi njih u lotosu i izgubili se van...dko smo isli do kioska kupiti cigarete...ovdje su ljudi jako glupi cim cide musko i zensko milse odma da su cura i decko..o moj boze....mrzim hrvatsku.......i sve sto se nalazi u njoj.....
osli u parkic ispusli i vratili se po onu djecu,osim vanje...osli mi u lunić....vozali se,brukali....
ono zeleno nikad viseeeeee s njim on me skakljiko mogla sam crknut....
odveli djecu kuci i kifta van....htjela sma ih odvesti u kafice one NASE al rade ne tu je bila vanja..ona je dobra cura nebi razumila...hm....da smo bili ja i on...ajojjjjjjjjjjj.....bilo bi fešte....
on me tma guro u savu,kad nisam pala u vodu.....baš je jak...nemošp ga svladat....
da i zaboravla sam reći kad smo isli prema gradu neka ženska se namjerno zabije u mene..odvratna je ko porez....on ju htjeo naudarat la mu nisam dala...bojala sam se za njeg...a da sam znala da je jakkkkk...pustila bi ga...ajoj kad smo krenuli na sahranu opet se mi izgubili kod bolnice...cigare...
kad smo dosli u bosnu...pred crkvu...moj želudac je čuo do francuske...koji šokovi...i opet se ja smijala na sahrani...osli na rucak na koloniji...jeli malo,izasli van zapaliti,sjeli u auto i on nas malo vozio po travi...vratili se kuci i on me otad cjelo bozje vrijeme skakljiko....ajoj...A MOGLI SU JOS ONU NOC OSTATI....BAS MI JE KRIVO I ŽAO...tko zna kad cemo se opet vidjeti...za koji 20 godina...mozda....
za uspomenu sam dobila narukvicu sp lavim kamenom...dont know zasto?! al s bojanom sam se bolje s prijateljila valjda imamo vise zajedničkih stvari....super je i vanja...danas je nedelja i neda mi se nista...zao mi je sto su tak brzo otisli...neznam zasto la obicno kad mi drugi rodaci dolaze svejedno mi je a ovdje osjecam neku povezanost kao da smo brat i sestra....i smatram ih tako....nedostajat ce mi....jako....u ovom jebenom brodu uvjek sve isto...sjebano,dosadno....jedva cekam 18 da odem forever and for all odavde.....................odoh ja sad...smrc,smrc
aha..na odlasku su rekli da ce me zvati da dodem kod njih..kad promjene stan....drzim ih za rječ...želim daleko odavde sam to......da i sa jelenom je pala oklada kao slomim kosti jednoj matei da cu dobiti kutiju cigara a ako ne ja njoj 2 hambića...
propast....
nema te više...nestao si odjednom kao i sunce s neba...
hodam cestom i razmisljam o tebi...neizlazis mi iz glave...
tugujem za tobom..sve je mračno...zvjezde su se večeras sakrile...
jedino mi mjesec obasjava put do kuće...šutam kamenčiće,plačem..
ne želim kući,želim daleko odavde...
ne mogu više ovako..dođe mi da vristim..ali ne pomaze
mračne misli mi se motaju po glavi...
alkohol,droga su sada moji prijatelji...
tražim utjehu u njima nadajući se boljem sutra...
da cu te mozda jednom zaboraviti...
no to su samo naivne misli..tebe je tesko zaboraviti
dok hodam cestom prolaznici me cudno gledaju,boje me se...
boje se mog vanjskog izgleda,moje crnine...
koliko god se pokušavala sakriti od tuđih pogleda oni me prate u stopu
nitko mi ne pomaže,ostavili su me svi u najtežim trenucima...
nikog nema da me usmjeri prema svjetlu...
polako i ja nestajem,moje srce je prozirno,prazno...
prolazim mjestima gdje smo nekada bili ja i on...
srce me boli,suze teku same od sebe...život je okrutan...
ljubav boli,život boli...
nemogu više,previše mi nedostaješ...
odlazim do mosta,penjme se na ogradu...pogledam okolo nikog da me
spasi u zadnjem trenutku da mi da nade...
opet zaplačem i vrisnem i skočim u propast...
u potpuni zaborav...moje tjelo ostaje ali duh odlazi.....
|