...thats my fucking life...

evo par mojih slika znam da nisma fotogenična..a jebga...
ova je bila na ekskurziji kad smo isli u zagreb..
tad sam jos imala smedu kosu..

...nas 4 smo jedine u razredu...
xtina,xines,ja i nina



xtina i ja

eto to bi bilo to...pozzdrav od x lune...

Sretan vam Bozić...sve najbolje...
dosla sam sebi,bolje mi je...
nisam vise nesretna,shvatila sam...
da vecina ljudi nema ono sto ja imam...
roditelje,prijatelje,topao dom,hranu...
samo meni to sve treba nacrtati
da ja shvatim...ah izvana crnka..
iznutra plavusa..nece me vise nitko
zajebavati i prcati u mozak..nedam se ja..
da bih uspjela u nećem moram biti uporna..
a povrh svega moram imati vjeru,
vjerovati...
mogu mi uzeti život ali vjeru ne mogu...
to je naše jedino oružje,
koje nikad nesmijemo izgubiti....
tako mi je bilo lose misla sam da imam
upalu pluća...sve me boljelo...tri puta mi je
nestalo zraka nisma mogla disati...
tak sam se prepala,nisma ništ rekla starcima..
novu cu slaviti u ari s xines i xtinom...
pusa..

mrzim samu sebe,sta to dopusti sebi...
kako sam mogla,sto mi je bilo u glavi...
sve je palo u vodu...
grižnja savjesti me proganja,
nocu ne mogu koa sklopiti,to mi
nije trebalo...
ostala sma sama,prijatelja pravih nema...
da mi pruze utjehu,da me vrate k sebi...
to vise nisam ja,glava mi je u zraku...
tako se lose osjecam,muka mi je...
zatvorena u kuci,prepustena sama sebi...
treba mi netko da me oraspolozi...
nista nije kao prije,promjenila sam se jako...
vaša izgubljena x luna...

nema te vise...
sve je mracno i tiho...
nema vise tvoga smjeha...
suza radosnica...
nicega...
znaj da ces nam zauvijek
ostati u mislima...
svaki put kad pobjedi...
slavit cemo zajedno...
kao da si jos tu....
nasa linda...
volimo te..
post posvecen
lindi..

ponekad je bolje šutjeti i i gledati...
promatrati ljude ili bolje rečeno čudovišta...
kako uništavaju jedni druge....
ubijaju nevine ljude,kradu jedni od drugih....
prezirno se gledaju....
životinje im nisu ni do koljena...
nevina bića koja bijahu osuđena na propast...
s čudovištima....koja ih ubijaju...
imaše nekog zadovoljstva u tome...
jedući ih....
koristeći njihova nježna krzna....
koja bi ih grijala zimi...
a ljeti se sjajila....
na prekrasnom suncu...
upitaše davno jednu nevinu djevu...
imaju li ljudi srca...
imaju ga ali ga neznaju koristiti...
čudovištima je to samo organ...
koji ih odrzava na okrutnom...
ružnom svijetu....
zaplakat ću os žalosti...
ali zaboravih jednu stvar...
čudovišta imaju srca...
ali ga neznaju koristiti...
by:x luna

ne mislim da sanjam..želim se probuditi iz ovoga ružnog sna..
uhvatili me kako pušim moji odgajatelji...nedaju mi van...
zraka da udahnem svojim uništenim već davno plućima..
život me ubija,raskida...pravi mangupa od mene...
ljubav nepostoji...moje prljavo srce nikog ne voli...
lazem sama svojoj slici....želim da se napijem....ubijem
ko stoka..da zaboravim na ovaj nepravedni život...
svatko mi dira moj zivot,smeta me i nedam se dirati...
drzim se svoga misljenja....
život mi ide prema dnu...pravih prijatelja nema....iako ih
jako volim i idemo zajedno u razred....bojim se...
imam sumnju..da me ne iznevjere kao jedma davna
moja bivša prijateljica....nikad joj ne oprostih...
nadam se da ove kojew volim nećče nauditi meni i mome
srcu....ocjene mi idu prema dolje...imat cu par zakljucenih jedinica...
prekasno za popravak...za dokaz da moja pamet postoji...ne..ne..
zivot je nepravedan....ovo je moj novi dnevnik na kojima
pišem,ukrašavam svoj jadni život...
to sam ja,samo ja..jedna jedina....
by:x luna