The Last Broadcast

subota, 22.11.2008.

Tabloidsko piščevanje


Neki se tiskaju u sredstvima javnog prijevoza. Neki tiskaju. Štampaju. U tisuće primjeraka. Stotine. Maste se od štamparske tinte. Neki idu na tribine. Sa tribina trabunjaju o budućnosti, žudnosti, mudosti, umjetnosti. Rukuju se, tapšaju po ramenima. Dopiru do publike motkom, motikom, ponekad čak i piščevom domišljatošću. Klinom se kinje da dođu do slatke dinje. Ili čega već. To je dobro, to je piščevski, da se piščuje.

Ovopotpisana se pak pojavljuje u otočkim tabloidima. Dobro, tabloidu. Jednini. Ali i te kakvom tabloidu! Pojavljuje se u uvećanom posteru u boji koji čitatelji mogu zakeljit na zid. Iako, prosječni čitatelj ovog tabloida više ima afiniteta za keljenje treće stranice (za one neupućene u otočki tabloidizam, treća stranica The Suna sadrži jednu žensku jedinku od po 18 godina, cirka, može blond, a može i brineta, sa nagim poprsjem koje čovjeka mami i priziva da namaže puter i marmeladu na kruh). Od nekuda se mora početi. Počeci početaka počinju početnički. Dakle, prošli utorak mogli ste me nakeljit, zakeljit, pokeljit, ukiselit, umotat 10 deka safalade u moj lik i djelo. Jest da se pojavljujem slikom 2 sa 2 (milimetra) na dnu stranice, ali nemojmo tražiti dlake u i na sisama, pobogu! U sklopu škockih izumitelja pojavljuje se i ova jedinka jedina. Ona koja je u znanost/tehnologiju odjeljak drzavnog muzeja upala ko padobranac-tehničar ne znajući desnog od lijevog vijka i matice, a sada uredjuje datume rođenja/umiranja/ženidbe/udaje znanstveničke. A za umjetnost u sitnim jutarnjim satima radi još samo u ilegali vlastite glave.

Štono htjedoh reć: čestitam samoj sebi na književno-tabloidno-vizuelnoj promociji u škockom tabloidu zvanom Biblioteka Sunce, škocko izdanje

Za kraj obratiti posebnu pažnju na Fabienne. Te tuten.

U slijedećem izdanju: uspjesi i promašaji u ovoj godini. Slušajte me i dalje na valovima radiJa Gazimetar.

- 22:50 - Komentari (44) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.11.2008.

Partizanska eskadrila


Obično se ljudi provode na poslu. Ako ne izračunavaju kamatne glavnice u računovodstvenim knjižurinama i f(r)akturama, onda pišu lijepe spise i žele lijepe želje u toplini ureda svoga. Ili igraju ping-pong sa šefom. Ili pak idu na službene pute (puteve ne zvuči isto kao i pute, naglasak na e) diljem zemlje granične šire i uže. Konferencije, predavanja, sastančenja, domjenci, poslovna globalna sijela uz kotlovinu, sarmu i po koje pićence.

Mogla bih ponekada povući paralelu sa gornjim stavkom. Ali nisam previše te (ne)sreće. Pa me se katkad pošalje i u muzej zrakoplovstva. Jer sam jednostavno rođena pod sretnom zvijezdom pa me oblik zrakoplovnog sredstva veoma uzbudi. A kad k tome dodam činjenicu da me se još opremi i sa Geiger brojačem da se izmjeri radioaktivnost u inim sredstvima, onda svi putevi vode u uzbudljivost. Kad se čovjek gega u vlažnih pet-šest hangara u Svetom Nikdarjevu, držeći brojač koji lagano brboće svaki put kad ga prineseš raznoraznim mjernim instrumentima unutar zrakoplova različitih godina i proizvodnje život postane divan i mirisan i prozračan. Zvijezde crvenih tepiha neka se pojedu zajedno sa moljcima, a ostali raznorazni umjetnici koji se sastaju pod krinkom umjetničkih večeri također. Jer to je passé, Geiger brojač u rukama u hangaru je in.

Neke zrakoplove smo otvarali kao od šale male, ali ih kao od šale velike nismo mogli zatvorit. Neke nismo ni mogli otvorit pa smo potezali raznoraznim šrafcigerima, daskama i našim vrlim muzejskim mišićima. Pogotovo u slučaju jednog češhkoslovenskog MiGa koji je bio najnestašniji pa se tvrdoglavo suprostavljao kapitalističkom otvaranju pilotove kabine. Sve to vrijeme Geiger je brborio u pozadini, zajedno sa piscem-škrabalom ovijeh redaka koji se sa svakom minutom viška sve više santa-ledio i ukočenivao. Dok se život na Karibima činio kao nedostatni san snova, a hej vojnici, vazduhoplovci slijevalo niz mozak (to sam znala svirat na klavirskog harmonici, poslije vojnika vazduhoplovaca slijedilo bi ‘pješadijo, pješadijo, pješadijo’), šljapkalo se po potonuloj travi i blatu kao u filmu proizvedenom u produkciji neimenovane nezavisne europske kinematografije. Iz hangara u hangar. Soba sa motorima. Sa propelerima. Sa zrakoplovima. Sa još više zrakoplova. Plovnih nebeskih sredstava transporta. Dok Geiger brojač dobuje u ritmu tam-tama, glava je omotana vunenim šalom, sa soc-čizmama do koljena a la oour/sour (popularne za hodanje po tvorničkim pogonima sedamdesetih), škrabalova kreatura tetura i gega se od hangara do hangara. Predskazujem modni hit sezone, hangar-chic.

A ljuštim se figurativno. U suštini.

- 23:16 - Komentari (42) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Boxeve ionako nitko ne cita, moze se stavit svakojaka svakakavo jaka stvar.

    Blagoteleci osvrt na sve i nista; tj, kaj tak puses ko kravosrc!
    Radiotelevizija "Moravski plićak"

    Novo, novo, novo! Meron na deke! Klikni i osvoji emocionalnu i duhovnu nagradu! Moze i broncanu medalju. Ima Strizivojne, sode bikarbone, mesine, a ponajvise ciste i nevine ljubavi.
    Image Hosted by ImageShack.us


     

    Odje kopirajta neima poradi jednostavne cinjenice da nemam bas kaj pametno, ni kvalitetno za reci. Dakle, mozete me slobodno pokrast. Fala.



    "Dress as though your life depends on it, or don't bother."
    Leigh Bowery

    "Women aren't cats, we aren't pets, we are just people trying to cross the freaking street to get an ice-cream."
    Beth Ditto

    BAJ POPJULAR DIMAND
    Nu, mail!

Linkovi


Caught out there