The Last Broadcast

Stanje vodovoda u plićacima

Sad kad je pećinski čovik konačno oćelavio, počeo prezentirat raznorazne umjetničke nagrade i napokon razdrljio prsa u najboljoj maniri zlog i prefriganog latinoameričkog vlasnika benzinske pumpe pokraj prašnjavog druma, a ja počela starački slagat slojeve odjeće na sebe (donje rublje, potkošulja, natkošulja, još neka -ulja, vuneni odjevni predmet, vesta, kaput, šal, rukavice, beretka - jer ja sam ipak šik, čizmenjacke čizme), mogu reći da... Ne, loš uvod. Vrlo loš.

Htjedoh reć i stavit u uvid da sad kad se tako preobučem pa ne mogu ni glavu okrenut da vidim tko mi fućka jer tako super izgledam pa se moram okrenut sa čitavom osnom masom u lijevo, katkad u desno, počinjem primjećivat laganoobučene polunage mlade djevojke. Ne može ni jedna proć, a da ne zalomim prste i zavapim sebi u dlakavu (jer stare babe počinju nosit čekinje kad dodju u moje doba) bradu, gle što je gola, otić će joj bubrezi/jajnici/jetra/pluća (ovdje je kraj mog znanja o anatomiji). Ove ovdje na sjeveru su poznate po nenošenju čarapa zimi. Pa nose tanašne jaknice u kojima bih cvokotala i u bivšoj vikendici od sindikata na Jadranu! Potkošulja im je riječ na mognolskom. A tek jedna fina, topla vesta...

E, ćerce moja, kako je došlo do toga? Da se ko babuskara križaš (to kad bih znala na koju stranu se križa) u blizini polugolih goluždravih mladih curica? Nisi li i ti, babo, jednom nosila tanke majičice bez potkošulje? Nisi li i ti, babo ljuta, nekad ljutila mamu jer ne nosiš čarape i tople papuče? Jer si nosila pocepane dronjke? I jer nisi znala pazit na jajnike i križa? Umjesto toga sad ti dođe da im kažeš, sad će vama tetka skuvat finog toplog čaja da se utoplite. I de stavi tu potkošulju na sebe, propast će ti crijeva.

O, prokleti ciklički živote!

I da: ovo moram reć, inače ću se pretvoriti u balkonsku ogradu. Mrzim one Ugg cizme. Čizmetine. Čizmurine. Čazmatrans. Mlade djevojke to isto nose. Najneelegantniji komad obuće ikad i vazda. Kad hodaš, ne da ne zastajkuješ (joj, Bajago, đe mi dođe!) nego ti se izvrnu pete pa počneš trapusat. A o tome kako noge izgledaju kao batovi (ne šišmiš nego bat, ono slicno sa čime udaraš po šniclima kad ih se kinjiš ispohat za nedjeljni ručak). BATOVI! Batovi nisu svatovi.

Toliko od mene u ovoj godini. Od četvrtka na određeno vrijeme sarmišem kod matere u glavnome selu svih svjeckih vukojebina. Nema veze, da budem malko falbadžija, od iduće godine šef Švabo me poslo na projekat.


Take ćizme (namjerno ć da budem što duhovitija) da nosiš, a ne batove! Zato baba sluša sve sto vole mladi i mnogo voli Novozelanđanku Ladyhawke. Neo-osamdesete ponovo jašu!