The Last Broadcast

nedjelja, 20.01.2008.

Predprašumska plemena pred šumom


Dugo vremena morih se mišlju ima li na svijetu ovome velikome i širokome ijedan narod koji bi se mogo mjerljivo mjerit sa nama? Elipsoidna misao napravila je svoju putanju i došla do zaključka: ne ima. To jest, nema.

Ima li ikoji narod koji pakira isključivo hranu u kofere da se odnese u dalek i neprijateljski svijet? Gdje je i svaka pa i najuža pukotina ispunjena hranom. Štono domaćom, štono domaćom, a kupljenom. Domaće kifle, kolači, a u jos bolja i starija vremena i reš pečeno meso (pečeno u roditeljskoj rerni na 220) i pržene kobasice friško iskasapljene od seoskog mesadžije, krumpiri, mrkva i peršin sa roditeljskog vrta.

Pečene domaće paprike. Tegla ukiseljenih gljiva od materine susjede. Čokolino i raznorazne izvitoperenije inačice inog (Keksolino, Heljdalino). Maraschino. Rakija u Tempel/Donat Mg flašama. Jedno 5-6 pašteta (pašteti? Jebe me malko genitiv).Tegle domaćeg makedonskog ajvara (koji mi se uvijek na kraju upljesnivi jer ga otvorim, liznem, zaboravim, pa mu se onda vratim par godina kasnije kad pronadjem čitavu civilizaciju raznoraznih kultura koje su začele svoje obitavalište na površini).

Vrećice pudinga u prahu. Jedan od novijih noviteta koji su se našli sad bijahu Soko Štark čoko banane i Smoki. A izgrizoh se jer ne ponesoh Takovo Eurokrem tablu. Naprosto me čudi kako to da još nisam bakalar i sarmu nosila? Moram zatefterit u tekicu za idući put. Iako, mislim da su nekad davno vršeni pregovori o prenošenju sarme u ilegali, štono u kuhanom i već smotanom obliku, štono u obliku glava kiselog kupusa kojeg ovdje nema ni za rasol (ribanog ima poradi Nijemaca, al' glava ni da se postaviš na glavu).

Ispadne na kraju kofer pun hrane pa robu moram trpat tamo gdje je ostalo i malo mjesta (a gotovo nikad ne ostane). Sve je pomno zapakirano u raznorazne kutije jer ne dao bog da se sve to izmućka i spljeska. Obično se moram borit na kraju sa najvećom aždajom od svega: de sine uzmi u ručnu prtljagu malo kifli, da ne budeš gladna na putu, da ne ogladniš i da ne umreš, šta znaš koliko ćeš morat čekat. Ovdje obično počnem protestirat jer mi se nikako ne da prtljat sa prikrpanim torbama u rukama. I onda obično uvijek moram pojest vlastite riječi jerbo pod a) avion uvijek kasni, i pod b) uvijek ogladnim čekajući (jel' kasnio? Ma kakvi, nije puno, brzo je prošlo - moš' mislit, ispustih dušu čekajući onako izgladnjela ).

Pitam se, koji je to narod? Ili su to svojstva hibridne skupine i nakupine naroda i narodnosti koji se nastaniše u meni prigodom genetskih permutacija? Prije me bila čak i sramota, reko', da sad netko to vidi, ima da kvocijent seljačizma nikad ne prebolim. A sad, udri, daj 'amo, tražim još, da dijete (ja, op. a.) ne bude gladno.

Sve je to za ljude. Praljude.

- 21:21 - Komentari (81) - Isprintaj - #

utorak, 15.01.2008.

Pristojno pri stojadinu stojim, a u duši ovce brojim


Dobro sam!

Kako je ovo fantastična rečenica! Baš je mega, gala i sve tako nešto. A pošto je od fantazije bolja još samo superfantazija, onda ću je okarakterizirat kao takvu i povući prijašnju tvrdnju. Koja sad samim time automatski postaje negacija. Ajme, kakav bi ja logičar-guru-saibaba-filozof-fizalof bila! Sva sreća da nisam. Inače bi svijet morao strijepit i kupat se u znoju svome od straha i trepeta i tapeta lošeg dezena.

Primjer prvi: danas se toliko rasturih kartonskim rubom i snagom lijeve ruke u nos da, ne da vidjeh zvijezde i sazvježđe, nego i paralelne galaksije, susjedne crne rupe, međeđe putove i sve tako nešto astronomsko. Toliko da u prvi mah pomislih da sam aterirala na neko travnato bojno polje negdje daleko, u zemlji sreće, baklave, sunca i ljubavi. A kad tamo... U hangaru bez prozora, telefona, sata. Pošto nisam htjela ispast beba i zaplakat, sve što uspijeh promrsit kroza škrgutave zube sa novim novcatim plombama bijaše Dobro sam! Ono, nema panike, ništa nije, samo si skoro izbih hrskavicu dišnog organa koji mi je jedini na svijetu, ali ne berite brigu, super mi je, boli me, ali gle kako sam jaka i velika, mogla bi golom rukom mamutima (da još kojim slučajem obitavaju u sklopu današnje faune) trgati sablje sa njihovih surli.

Slučaj drugi: izlazeći iz kolegičinog auta (nje stojadin, ipak) u petak vlastoručno si smrmosih, odnosno, sameljoh lijevo vlastito koljeno u želji da što prije izađem (sad imam dvije modrice promjera centimetar i po' prelijepe ljubičastosmeđe nijanse). Ne da sam htjela vriskat, nego arlakukat. Ne da sam vidjela čitavu astronomiju beskonačnog svijeta i nebesa božjih ovovjekovnih. Ne da sam htjela zubima uhvatit auto i prevrnut ga na bok i zapalit kerozinom (te onda zabit crnu zastavu sa dezenom lubanje i kosti) u najboljoj maniri delikventne ovozemaljske mladeži... Sve to, a i mnogo više od toga htjedoh napraviti ja. Umjesto toga grohotnim glasom trbuhoprozborih Dobro mi je! Da, dobro, superfragilistično, ko da sam antilopa koja lakim korakom skakuće prerijom nakon sto je primijetila da se tigar udavio u rijeci.

A sad si sipajte malo sode bikarbone u čašu ljubavi.

- 22:02 - Komentari (33) - Isprintaj - #

petak, 11.01.2008.

Ženska životna karma kao kaldrma


Džaba mi to što sad radim sa 'muškom' kolekcijom koja, osim doljespomenutih bušilica, obuhvaća i raznorazne cigle, lopate, čekiće, pisaće mašine, usisivače, električne brijače za muškarce koji su žene i one koji to planiraju postati, plinske cilindre, BBC miksing pultove; i džaba kad mi je život trenutno reko laku noć te se odlučio sastojat od ho-ruk omladinskih akcija poput dizanja paleta (naučih manevrirat i ručnim viljuškarom - aha, nek' mi se netko sad suprostavi ako može; ili još bolje, da mi izađe na put); i džaba mi krasota kad malim prstom dizem ovece sanduke džinovske težine; i opetovana mi džaba što značajnim i ponosnim baratanjem električnim šrafcigerom odšrafcigišem/zašrafcigišem eksere zabijene u šperploču raznih dimenzija da oslobodim muzejske primjerke na slobodu.... Taman kad počeh pomišljat da se rodih u krivom spolu i da sam, pravo si budi rečeno, originalno rođeno žensko, a sada naturalizirano muško, taman i kad mi je sasvim svejedno dok nenaprlitana i rasparandžisana izranjam iz silne prašine u skladištu kao sirena iz plavetnog mora ili jezera...

Sve to morala sam sravint sa zemljom nedavnim događajem na jednoj rvackoj crpki goriva. Ne znajući razliku izmedju dizela i eurodizela. Tutnuli mi privremeno vozilo na dizel pogon. Pa ti gledaj sad eurodizel, sad dizel crpku. Slovkaj sva raspoloživa slova na njoj. Bakči se sa uputstvima za upotrebu, uključujući i kako otvorit rezervoar. Na minus osam. Pa i kamen bi proplako od muke.

Što sipat, a da se ne sjebe vozilo, motor, akumulator? Nije mi preostalo iole ništa drugo doli da odigram na "blesavo žensko" kartu te se zaputih put pulta i nevinim glasom ženskog bičaša u nevolji ljupko, a istovremeno i isprepadano upitah dvojicu muških kasiraša (za razliku od ženskih kasirki kojih nikad nema na rvackim benzinskim stajalima) za kasom:

"Molim vas, možete li me uputiti da li da natočim eurodizel ili dizel?"

Mislim da se momentalno zvučno i fizički moglo opipat zaprepaštenje uklesano na njihovim obrazima. Ali rvacki narod je ladan ko špricer narod. Tako da niti jedan od kasiraša nije podigo ni krajičak oka da ga baci, to jest, uperi, u mom smjeru, smjeru žene sa češljanim pamukom umjesto mozga. Umjesto toga zrakom se prolomila, to jest, zagrmila jedna jedina rečenica imperativnog sadržaja:

"Sipaj eurodizel!"

I tako ga sipah.

- 09:00 - Komentari (30) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Boxeve ionako nitko ne cita, moze se stavit svakojaka svakakavo jaka stvar.

    Blagoteleci osvrt na sve i nista; tj, kaj tak puses ko kravosrc!
    Radiotelevizija "Moravski plićak"

    Novo, novo, novo! Meron na deke! Klikni i osvoji emocionalnu i duhovnu nagradu! Moze i broncanu medalju. Ima Strizivojne, sode bikarbone, mesine, a ponajvise ciste i nevine ljubavi.
    Image Hosted by ImageShack.us


     

    Odje kopirajta neima poradi jednostavne cinjenice da nemam bas kaj pametno, ni kvalitetno za reci. Dakle, mozete me slobodno pokrast. Fala.



    "Dress as though your life depends on it, or don't bother."
    Leigh Bowery

    "Women aren't cats, we aren't pets, we are just people trying to cross the freaking street to get an ice-cream."
    Beth Ditto

    BAJ POPJULAR DIMAND
    Nu, mail!

Linkovi


Caught out there