The Last Broadcast

Ako je ljeto pocelo, znaci da nije jos zavrsilo

Igram se Englezovog najveceg prijatelja: uradi-sam.

Opet (se) farbam. Nakon shtokova i vrata sad padaju i bedemi. Zidovi, to jest. A bome i ja sa njima. Umrcena, ucapana, zaflekana sam poput kakovijeg Jacksonovog ulja na platnu. A svjezeofarbani zidici samo mi se smijese i namiguju, dok ih njezno obuhvacam pogledom sa socijalistickim ponosom u grudima vlastitim. Farbala sam onim krznenim valjkom, a dotjerivala cetkom.

Zidovi zahtjevaju vece pripreme od kojih mi muka dolazi. Jer pripreme - to NISAM ja. Sve na ho-ruk! Da sam se rodila ranije zarila bih i palila na omladinskim radnim akcijama. Ovako kad propustih voz, moram se zadovoljavat sa ne-pripremama na radu. Gdje god zapacala farbom (jer mi se nije dalo stavljat novine, da mi opet ne popusti koncentracija jer bih ih procitala od A do Z i natrag) brisala sa golim prstima (jer mi se nije davalo ic po krpu). Bilanca: savrseno zapacane i zaprskane rucice, sad su upravo one prave elegantno sljakerske. Takodjer sad imam pregrst bijelih vlasi. Ko da su mi jos one trebale, na one prirodne staracke koje vec dobivam! Mogla sam si i punu/isprekidanu crtu nafarbat posred tjemena, ko na cestama. Kad se farba nek se vec Farba, sa velikim F, a ne prcka.

Sto se zastite na radu tice, bivsi profesori OTP-a (osnove tehnicke proizvodnje, za one mladje koji ne znaju da se taj predmet u srednjoj skoli predavo) dobivali bi srcane udare jer: podosta lablino stajah na jednoj nozi na ljestvama i protezah se koliko i lastik u gacama. Nije bilo lose, ofarbah i najudaljeniji kutak. Jedino po koji puta zavitlah samu sebe tolikom snagom da maltene smrti u oci pogledah. Nije pomogo ni Elvis u usesima. Mislim cak i da mi je bezobrazno odmogo, ali nevjerojatno koliko je terapeutski sa cetkom medju prstima radit, ko na proizvodnoj traci, dok Viva Las Vegas odzvanja u usnim skoljkama.

Vrlo regenerirajuce djeluje i na mozdane stanice kojie bi, mozda, kojim nesretnim slucajem i odumrle da nisam farbala i istovremeno nasumicno razmisljala o slijedecem: recimo, kako se stvara, odnosno, kovitla, prasina? Da li bih u bestezinskom prostoru uspjela tako zapacat pod (valjda ne bih)? Kako se kalio celik (da, bas, KAKO)? Da li su Hasanagini labudovi bili bjelji od mojih svjezeofarbanih zidica? Svrdlo je prelijepa rijec.

Slusati iPod i farbat ubojita je kombinacija. Svako malo dodje nesto na sto jednostavno moras mrdnut bilo kojim udom koji ti se pruza. Mrdat na zadnjoj stepenici aluminijske ljestve dok zajapureno soboslikavas i nije tako lose. Uu, sad idu oni, moram malko stat i odmorit se. Cak imam i instant mikrofon ispred sebe (damn, ogledalo skinuh da mi se ne zamrci pa se ne mogu gledat dok se pretvaram da sam u EmTiVi videospotu).

Osjecam da ce ovo bit osebujno ljeto.