The Last Broadcast

Moji narodi i narodnosti: Makedonija

Da me nema, mozda me ne bi ni trebalo izmislit. Ali jos uvijek smatram da sam idealna reklama za bratstvo i jedinstvo. Dakle, svaka drzava koja bi se htjela furat na taj b-j koncept slobodno neka mi se javi, primam sve ponude. Doduse, uzimam 48% provizije, ali zlatnoj kokoski se ne gleda u kljun. Uostalom, sto drugo i ocekivati od makedonskorvackog genetskog materijala posadjenog u Sloveniji?! Nista osim par spacki. Ali zato me ove sve moje domovine (sve su domovine moje jer imam toliko velikodusno srce) uvijek dirnu. Recimo, jucer me pipnula Makedonija.

Posto kad covjek umre, zapravo ne umre, nego se provlaci po administraciji jos ohoho, tako kucnuse cas kad trebadoh pohodit velebne odaje ambasade. One makedonske. U Londonu. Ah, odmah mi na oci navrnuse suze sjetnice (one suze od kojih se svega sjecas sto si radio dok si bio mali), te se sjetih nebrojenih ljeta provedenih na zvizdanu nad zvizdanima (pri tom sjetno razmisljajuci kako se svi moji vrsnjaci pracakaju na i u moru, a ja tu zvrljim na sprljenoj travi na plus 44), mojih prvijeh ljubavijeh (zarucenog would be veterinara koji me prvi put poljubio u zivotu, Igora iz Beograda koji me nije sljivio ni alfa-beta-gama posto i Nesku iz Nisa koji je nosio odvratne plasticne natikace iz kojih su virili prsti i tijesne, bijele kratke hlace - moja nocna mora, Marku iz Makedonske kamenice koji je bio pljunuti Sting cirka duga-kosa-svezana-u-japijevski-repic i tezgario na terasi nekog polumrtvog hotela sa svojim bendom), trapusanja po socijalistickom ducanu odjece u kojem je radila jedna od tetki (rabotno vreme? ma begi bre!), ispijanja ledenih Strumki, masovnog odlazenja u Solun (2 Skode, jedan Fico, 1 Zastava 101) i svercanja najjeftinijih i najubudjosanijih bundi preko granice i tetkina pogranicna diplomacija (ne, nemamo nista za prijavit, uopce nemamo pojma zasto smo obukle bunde na plus 40, majke mi!)...

Da sad ne budem ko materina susjeda koja je nedavno ispila materi mozak 3 sata pricajuci po stoosamdesetipeti put kako je ona bila kurirka u partizanima... Makedonska ambasada. Fino. Nema problema. Odmah do Buckinghamske palace, sluteci po adresi. Divno, necu se trebati bakcit sa mapama i smjerokazima. Ocekivo bi covjek da ce se kocoperit zastava (ko u onoj korejskoj, rvackoj, svazilandskoj i inim), da ce bit netom ulastena solidna mjedena plocica sa revolucionarnim ugraviranim slovima. Da se zna, jel'.

I dok se psujuci probijah kroz horde turista koji su omadjijano zvirlali naokolo pokusavajuci valjda krajickom oka provirit kraljicu kako glodje pecena rebarca ili stalivec, nadjoh se na tabuli rasi. Zgradurina do zgradurine. Fino se vijori juznokorejska zastava. Svaziland je isto tu. Di je Makedonija, jebemu sve? Prehodam ulicu jednom. Dvaput. Triput. Priupitam jedno 4-5 ljudi. Svi errrrmaju i ughaju i cesu se ili po glavi, ili po bradi. Mrzim izgubit se u vlastitom gradu. Blamaza. Sramota. Osjecam se ko pterodaktil.

Da opet skresem i zaokruzim zakljucak: pterodaktilska parada trajala je jedno 20-ak minuta nakon kojeg napokon ugledah zgradicu u kojoj zivi ambasada. Nit zastave, ni mjedene plocice, al' je bilo zvonce, hura! Ugurani na drugom katu, izmedju neke brodogradsko-trajektne kompanije (Stena) i jos sijaset ostalih. Ambasada na Republika Makedonija - prcvarnica od ureda. Di im zivi ambasador? Di ostali? Di je svila, kadifa? Ili to nije za obicne smrtnicke oci koliko je svileno i kadifno? Za potvrdu dokumenta - a, trebat ce 10 minuta. Pa dok se to zapecatilo, popisalo, pofotokopiralo, poplacala taksa i ostali bakraci...

Za sve to vrijeme ne usudih se ni beknut osim na engleskokm. Od silne blamaze. A sve ih razumih. Uzimam neku laganu literaturu izlozenu, da prikratim vrijeme, citam, razumijem i divim se samoj sebi na tom poduhvatu. Tek pri kraju izvadih svoj predivni joker iz rukava, kad se kvocka od zene pobojala da, podigavsi moj list papira ne bih pokupila i neke njene. Sto manje zajedljivo joj odbrusih "Ne bojte se, necu vam nista uzeti." Obozavam ovako jednim udarcem odalamit nekoliko kandidata. Jest da nije bilo na makedonskom, ali to su sad vec finese.

Dakle, i dalje primam ponude za bratstvo i jedinstvo i svekoliko samoupravljanje. Jest da nemam nozurine do brade ko Karolina, ali za manje para (odnosno, krace nozurine) moze se dobit puno vise.